Oj, Betino, moje misto rodno…

Prvih pet desetljeća svog kulturno-umjetničkog rada betinski KUD Zora proslavio je svečanim predstavljanjem prve Betinske pismarice u vlastitoj nakladi.

Pjesme koje su se isključivo usmenom predajom čuvale od zaborava i prenosile iz generacije u generaciju u svom će tiskanom obliku “ostati zabilježene kao neprocjenjiva vrijednost za nas, ali i za našu dicu, kojoj ostavljamo da je nadopune nekim novim stihovima i podacima”, kazala je u uvodu članica KUD-a Marinka Fržop, jedna od vrijednih sakupljačica narodnih stihova uvrštenih u Pismaricu. U ugodnom ambijentu ispred Muzeja betinske drvene brodogradnje, ispod razastrtih “facola” pred mnoštvom publike, članovi Zore su pjesmom i riječju odali počast osnivačima svog Društva, čiji je primarni cilj bio i ostao očuvanje tradicije i običaja svoga kraja.

Nemali se broj pjesama kroz vrijeme zauvijek izgubio, a da bi se sačuvalo ono što se još može, članovi KUD-a Zora već godinama predano bilježe stihove od najstarijih kazivača. Prikupljena je tako građa za publikaciju, opsegom malu, ali značajem za Betinu i njezine stanovnike golemu. Pjesme, uglavnom lirskog karaktera, “iz kojih progovara duša i srce naroda”, podijeljene su u pet tematskih cjelina: pjesme o Betini, običajne pjesme, obiteljske pjesme, ljubavne pjesme  te šaljive i podrugljive, a sve je bogato ilustrirano prigodnim fotografijama iz privatnih i službenih arhiva. Narodni je pjevač za svaku životnu situaciju našao prikladne stihove koji će sada trajno zabilježeni naći svoje mjesto u svakom betinskom domu.