Reportažni prikaz života u Murteru koji je napisala Dora Kulušić, učenica 5. razreda OŠ “Murterski škoji”, oduševio je 31. smotru literarnog, dramskog-scenskog i novinarskog stvaralaštva LiDraNo 2022. koja je proteklog tjedna održana u Vodicama.
Bilo je to prvo okupljanje učenika i učenica nakon dvije pandemijske godine. Na LiDraNu su prezentirani najbolji literarni, dramski i novinski radovi osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj, među kojima je bio tekst Dore Kulušić naslova ‘Čija si ti?’. Rad murterske učenice uvršten je među petnaest najboljih novinarskih radova osnovnih škola , a Dora, koja je u Vodice došla sa svojom mentoricom Gordanom Knez, svoj je tekst pročitala i na završnoj svečanosti.
Dorin tekst prenosimo u cijelosti:
Život u malom mjestu
Čija si ti?
Piše: Dora Kulušić
Ljubav – osjećaj koji neprestano pokušavamo shvatiti. Inspiracija ili muza mnogih umjetnika. Daje energiju, život čini ljepšim i sretnijim. Zanimljivo je kako ljubav oblikuje život moga malog mjesta i koliko se žena, nešto manje muškaraca, odlučilo na promjenu prebivališta zbog tog skupa kemijskih procesa u našem tijelu.
Suprotnosti se privlače
To je glavna uzrečica mnogih ljubavnih parova kad ih pitate što ih je to privuklo jedno drugomu. To je slučaj i u mojoj obitelji. Mama se zbog ljubavi iz Zagreba preselila u Murter.
Priča najčešće započinje ljetnim poznanstvom na plaži, uz more kada frcne ona prva iskra zaljubljenosti koja se vremenom pretvori u nešto više. Dijete sam roditelja koji su rasli u različitim životnim okruženjima, a to se vidi u njihovim svakodnevnim navikama. Žena, koja je odrasla u gradu, voli užurbanost i svaki dan ispunjen nekim novim sadržajem dok muškarac, koji je odrastao u malom mjestu, voli miran i tih život bez velikih promjena. U trenutcima slabosti gradsko dijeti prijeti odlaskom u Zagreb, ali nitko se više ne obazire na to jer to su samo puste prijetnje koje slušamo već 20 godina.
Moja mama izvanzemaljac
U Dalmaciji je nekakvo nepisano pravilo da muški potomak ostaje čuvati kuću i roditelje, a ženski dio odlazi, tj. one se udaju. Moj prijatelj Marko već je podijelio djedov maslinik koji će dobiti u naslijeđe. Pola njemu, pola bratu, a sestri ništa, ona će se udati i udajom dobiti svoj maslinik.Pridošlicama je najteže zimi kada iz stresne ljetne sezone prepune ljudi, malo mjesto prijeđe u uspavano, pusto razdoblje.
Svijetla je točka veljača – vrijeme poklada i nadaleko poznate maškare, u nas prozvane murterske bake. Maske se mjesecima unaprijed pripremaju, a onda kreće povorka ludih ideja i kreacija. To je razdoblje kad se smijemo sebi, drugima, svakodnevici. I prije Bandića Murterini su imali snijeg u centru mjesta, a najčuvenija je maska bila skupine mama koje su bile izvanzemaljci.
Batman babe
Nekad pomislim da je i moja mama u ovom okruženju izvanzemaljac. Ako je pitate što joj najviše nedostaje, dobit ćete vrlo brz odgovor, a to je anonimnost koja je ovdje nemoguća. U malom mjestu svatko svakoga zna i ako misliš da ti ne poznaš čovjeka na ulici, on zna sve o tebi i tvojima; generacijama unazad. Nezaobilazan su dio murterske babe. To je poseban odred žena koje sve znaju, a mi ih nazivamo po vojnim zrakoplovima – presretači. Njihovo je okupljalište kameni zidić u zavjetrini gdje upijaju zrake sunca i bitne informacije iz našega malog mista.
Kada padne mrak, u onoj svojoj crnoj odjeći, pretvaraju se u Batman babe te koristeći vojnu stealth tehnologiju, tj. nevidljivu za radar, iskoče iza kantuna (kraja ulice) i počnu crpiti nove informacije o tebi. Početak svih početaka za povezivanje informacija je: „A, čigova si mi ti ,mala?“ U prijevodu: „A, čija si ti?” Nakon toga krene izrada obiteljskoga stabla koje završi na Adamu i Evi.
Luk ili kapula
Ljubav se u Dalmaciji najviše iskazuje u kužini iliti kuhinji. Zanimljivo da naše Zagrepčanke još uvijek ne razlikuju značenje riječi luk. Je li to kapula, češnjak, crveni luk, bijeli luk?
Ljubav je donijela i neka nova jela koja naši stari nisu poznavali pa se sad na stolu nađu i prava bosanska pita krumpiruša ili zeljanica.Svaki je ručak nova ljubavna priča, a nedjeljni je ručak Valentinovo. Čim počne objed, otprilike odmah nakon juhe, glava obitelji, otac, postavlja pitanje:„ A što ćemo sutra isti?“ U isti mah stiže i odgovor:”Zar se sve u životu vrti oko teće i piruna!” I kreće svađa koja završi maminim obećanjem da će napraviti skradinsku tortu i pašticadu i svi su joj grijesi oprošteni.
Ljubav nas veže i spaja
Ljubav je moje mjesto povezala ne samo sa Zagrebom i drugim dijelovima Hrvatske, već i s Češkom, Poljskom, Engleskom, Bosnom i Hercegovinom, Mađarskom, Njemačkom. U većini su žene te koje su došle muževima zbog ljubavi. Možda je to još jedan pokazatelj da su žene radi ljubavi spremnije sve ostaviti, riskirati i hrabrije ući u novi život daleko od onoga što poznaju. Djeca iz takvih mješovitih brakova mogu biti samo u prednosti jer dobiju najbolje od jednih i drugih. Djevojčica čiji su roditelji iz Mađarske i Njemačke govori već četiri strana jezika: mađarski po mami, njemački po tati, hrvatski jer ovdje živi i ide u školu te engleski koji je naučila jer ju je zanimalo što mama i tata govore kada se svađaju.
Nažalost, ja ne govorim toliko stranih jezika, ali mogu razumjeti i „Gruntovčane“ i „Malo misto“
