Ususret 50. obljetnici izvornog Woodstocka, festivalu koji je od 15.-18. kolovoza 1969. u SAD-u okupio pola milijuna hippyja i po uzoru na njega, na Jezerskoj lokvi upriličen je sinoć sličan spektakl.
Jezerski Woodstock bio je, doduše, nešto manjih razmjera od svog uzora, po broju okupljenih i vremenu trajanja, ali je ispunio svoju zadaću. Kako je najavio začetnik jezerskog rock okupljaja Ledi Milin Rambo, tako se i dogodilo da – “rock’n’roll s jezerske lokve spaja ljude, širi mir, ljubav, prijateljstvo”. Čak i bolje od originalnog. Pred pola stoljeća Woodstock je bio izraz bunta nove generacije, dok je ovaj sinoćnji upravo suprotno – mladost na jezerskoj lokvi prigrlila je uzore svojih roditelja, baka i djedova. Tri generacije plesale su zajedno i nitko se nije bunio. – Woodstock je pred pola stoljeća okupio pola milijuna ljudi koji su tamo došli iz uvjerenja i iz protesta. Bunimo se i mi na lokvi: hoćemo više rock’n’rolla – kaže Ledi, kojeg su tko zna koliko puta s pozornica i s livade “prozvali” što je “zakuhao” ovaj rock spektakl.
Jezerski Woodstock rezultat je toga što su Ledi i njegov prijatelj Juno, koji je među prvima imao gramofon, u onim davnim vremenima slušali Stonese, Doorse, Zeppeline… – I tako je ostalo sve do danas – “pravdao” se Ledi, najavljujući nastavak rockerske tradicije, koja će u Jezerima samo jačati.
Osim Ramba, za Jezerski Woodstock “odgovoran” je onaj tko i inače vodi računa o najvažnijim događajima u selu – MNK Jezera. A tko bi drugi? Predsjednik Vjeko Klarin Koban i tajnik Nikša Pirjak, članovi kluba, igrači, pa i Čvrdak boysi, svi su bili tu i sve je savršeno funkcioniralo. Svi su se vrhunski zabavljali.
Bez ijednog faula ili drugog prekršaja. No, igrali su se produžeci, a rezultat je ostajao isti, samo još bolji – Jezerski Woodstock. Nastupali su vrhunski glazbenici – Atomsko Sklonište, Teški osjećaji, Spectrum, El Gato, Jeremiah’s, After fire i Torpedo. Svirali su od srca i naravno da su se svi redom više puta odazvali na bis. Glazba na lokvi se produžila do jutra, ali nisu smetali nikome. A kome bi? Roditelji, bake, djedovi i sva ostala rodbina bila je ovdje. Ne baš do samog jutra, ali opet dovoljno da mirni i zadovoljni idu spavati nakon što su vidjeli kako njihova djeca ili unuci plešu i zabavljaju se uz glazbu uz kakvu su i sami odrastali.
Evo fotogalerije:
