Dosad potpuno nepoznata dimenzija stvaralaštva Vedranka Šikića Balare predstavljena je u Betini – glazbenom i scenskom izričaju murterski umjetnik je prije nekoliko mjeseci dodao i likovni pa je pod naslovom “Sićam se…” u subotu u Prezentacijskom centru otvorena njegova prva izložba crteža.
– Nije to običan čovjek, nego čovjek koji stvara, onako, “iz čista mira”. I nema gdje ga nema i u čemu ga nema, od klape i gitare, pučkih pivača, voditelj je murterskog zbora, glavni kreativac i pisac za Murterske bake, dramaturg, dirigent, jedriličar, redatelj, scenograf, pokretač predstava, nekad i zidar i klesar. Sve to ima jedan nazivnik – ljubav za tradiciju i baštinu – predstavila je Balaru voditeljica Prezentacijskog centra Andrea Vlaić.
Bilo je najavljeno da će Balara svojim crtežima publiku provesti kroz svoje uspomene i sjećanja. Stekao ih je poprilično i podijelio ih na bjelini 57 crteža koliko ih je stalo na zidove velike dvorane Prezentacijskog centra.
– Oduvijek sam crtao, ali je ovo je prvi put da sam nešto slično napravio. Svi su crteži nastali od listopada 2018. godine. Čupao sam masline u Kornatima, sasvim slučajno je počelo, pa se i nastavilo. I eto, to su moja sićanja, crteži onoga čega se sjećam, svih onih stvari kojih već dugo nema ili nestaju. Želio sam djelić na ovaj način sačuvati za pokoljenja, da znaju kako su živjeli i što su radili naši stari – pojasnio nam je Balara nastanak crteža.
Bogato glazbeno i scensko stvaralaštvo Vedranka Šikića Balare poprilično je poznato i zaslužno je što je na otvorenje izložbe došlo toliko ljudi. Iako je riječ o njegovoj prvoj izložbi, već pogledom na prvu sliku postaje jasno da Balara u likovnoj umjetnosti posve “domaći”.
– Nije mi ovo nipošto prvi susret s likovnosti, ali je pauza poprilična. Nakon srednje škole sam pet – šest godina radio ulja na platnu, pa me to onda “štuhalo” i prebacio sam se na glazbu i sve ostalo. Skoro 40 godina kasnije vratio sam se likovnosti i odlučio svoj rad predstaviti javnosti – ispričao je Balara.
More, brodovi, sike… Zbog učestalog pojavljivanja motiva iz plovidbe na autorovim crtežima povjesničarka umjetnosti je predstavljanje izložbe zaključila citatom rimskog vojskovođe i političara Pompeja: “Ploviti se mora, živjeti nije neophodno”. No, izgleda da se mora i pjevati i svirati. Koliko god se činili savršeni, u 57 crteža gusto poredanih na zidovima velike dvorane Prezentacijskog centra kao da moglo stati sve što autor želi reći. Stoga je svoja nacrtana sjećanja upotpunio, pojačao ili zaokružio pjesmom, uz zdušnu pomoć svoje klape.
