Mnoštvo vjernika koji od ranog jutra pristižu na Karavaj svjedoči kako štovanje Gospe u Tisnom ne jenjava ni nakon tri stoljeća. Dan Gospe od Karavaja i dalje je najveći tišnjanski vjerski i narodni blagdan, premda se običaji ponešto mijenjaju, tako da je središte današnje proslave, barem do podne, bilo u crkvici na Karavaju, a ne u kafićima.
U Tisnom se 26. svibnja, dan ukazanja Gospe u talijanskom Caravaggiu, slavi od 1720. godine godina, od kada je obitelj Gelpi donijela njenu sliku iz Italije i pohranila je u kapelici koju su sagradili na Broščici. Točno 298. godina kasnije središnju i svečanu svetu misu predvodio je šibenski biskup mons. Tomislav Rogić. On je u svojoj propovjedi upozorio na važnost obitelji i pozvao svijet da se okrene Bogu, da “ponizno milost prosi da zavlada onaj knez mira kojeg je Izaija najavio”. U tome, kaže Rogić, svakome od nas može pomoći Gospe od Karavaja.
– Toliko je nemira u ljudskim srcima, toliko nesigurnosti. Kamo zapravo idemo, kamo toliko žurimo, da nas brzina života satire. Tolika su otuđenja, udaljavanja među ljudima, a onda su toliki i pokušaji da se sve to riješi na brzinu, najbolje nekom tabletom, nekim tretmanom. A najvažnije je samo da je to brzo, po mogućnosti pritiskom na neko dugme, kao na daljinskom upravljaču. U svemu tome obitelj se rasipa, kao da gubi svoje konce, a ujedno blijede sve one vrijednosti koje su nas do sada održale: ustrajna molitva, po sakramentima življena vjera u obitelji, požrtvovnost i sebedarje, odbacivanje sebičnosti i spremnost nas žrtvu, za svoje ljubljene. Toliko nam, Gospe naša, treba da osjetimo Božju ljubav koja se pretače i preslikava u obitelji, u ljubavi i vjernosti supružnika, muža i žene, roditeljskoj ljubavi za djecu i otvorenosti darivanja života… – poručio je Gospi od Karavaja s oltara njene crkve šibenski biskup Rogić.
– Sva dostignuća modernog doba, sve tehnologije ovoga svijeta ne mogu zamijeniti toplinu gnjizda, toplinu ognjišta, majčinog i očevog pogleda i zagrljaja, onog vremena u zajednici, ljubavi i sigurnosti, koju daruje obitelj. Zato, Gospe, pomozi nam naći vremena jednima za druge, pomozi nam da sretnemo Krista. Molimo Gospu da nam otvori oči da prepoznamo što je dobro, a što zlo u Božjim očima, da nam postane pravilo života činiti što je Bogu milo – molio je Rogić.
Karavaj je za njegove propovjedi bio preplavljen mnoštvom, dok se gužva u kafićima, a posebno ne na štandovima s plastikom i tekstilom, u prvom dijelu dana nije osjećala. Od uobičajenog je odstupala i ponuda pečenje janjetine. Janjce je vrtio samo Vjeko Bernarda iz Dazline, domaće, iz vlastitog stada. I prodaja pečenog je od jutra dobro krenula, po prilično popularnoj cijeni od 170 kuna po kilogramu.
– A šta ja znam. Da ne pečem, ne bi drugačije mogao prodati janjce. Tih 170 kuna je znatno povoljnije nego na Kapeli i drugdje, a opet ako kupuješ može ti se činiti puno. A nije, jer reba platiti radnike, materijal, štand… A opet, kakva bi to bila Gospe o’ Karavaja bez janjetine – kaže Bernarda.
Evo još par fotografija s jutarnjeg dijela proslave Gospe od Karavaja:
