Svaka čast blagdanima i praznicima, ali dan održavanja regate na latinsko idro u Murteru je ipak praznik nad praznicima. Pa još kad u jutarnje sate dođu tišnjanski glazbari i svojom promenadom dignu na noge sve živo…
Ove je godine bilo posebno svečano. Em je regata jubilarna 20., em je pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske… I dok smo nas nekoliko stotina ispred Stare rive uzbuđeno čekali predsjednicu, ili barem nekog od njezinih izaslanika, naišla je „ptičica“ i došapnula da predsjednica neće doći, a neće doći ni izaslanik.
Zato, kazala je „ptičica“, što je predsjednica u Murter htjela poslati zadarskoga župana, a kad je to čuo šibenski Goran Pauk, naljutio se vrlo. Da što će njemu u Murter dolaziti iz Zadra, da što je on tu i sve tako dalje. Umalo je došlo do međužupanijskog incidenta. Ah, ta gadljiva politika, rekao bi Velimir Srića.
Ipak je šteta što predsjednica nije došla i vidjela onu „lipu lipotu“, što bi rekla moja prija Neva, kad se pusti brodovi usidre prije starta u murterskoj vali, a iza šume jarbola Murter sa sv. Rokom na Vršini „kaj gradić izgleda“, kako reče narodni pjevač. A, opet, kolika je od Murtera vala, da je bilo još toliko brodova, a bilo ih je na startu 67, svi bi stali i još bi ih bilo malo.
Ali vitra niotkud! Mali hurijan. Hurijanić, reka’ Škuri (Dragutin Juraga). ‘Oće li zapuhati, pitamo kapetana Vjeku. Neće! Moglo bi i zabonacati! Tipično litnje vrime, samouvjereno će samouki meteorolog. I bio je u pravu. Ono „malo meštrala“ što je povremeno pojačavao, taman da se „brodi ne ingajaju“ na ovogodišnjoj težačkoj ruti oko pale na Jarti pa oko Radeja kroz Vinike nazad u Murter. U nekoliko navrata izmiješalo se jedrilje latinsko sa spinakerima pustih jedrilica, moralo se paziti i na kupače, kao da nije listopad. Kao da je sredina ljeta.
– ‘Vo je čudo! Ja san sinoć ima’ 150 večer’ plus ovi sa strane, a prikosinoć 80 Rusov plus ostatak. Ne samo ja, i drugi. Čudo! – zadovoljan je jedan od murterskih ugostitelja, naš kapetan za ovu prigodu Andrija Mudronja Rebac.
Kroz 19 godina murterska se regata vozila po svakakvom vremenu, i buri i jugu. Poznata je i havarija otprije nekoliko godina kad je trojica ministara „oprala buhe“ jedreći na Jaruhu, leutu u vlasništvu „oca regate“ Željka Jerata Cuma, upravo kod pale na Jarti.
Bolje da je ljetno vrijeme. Ležernije se jedri, a bogme i kuha, iz iskustva kažu članovi Bratovštine sv. Nikole, dežurni kuhari na svakoj regati. Škuri, Grobi, Mačak, Baraba, Balara, Strela… za gladne su posade skuhali gulaš od 150 kilograma mesa, 30 kilograma kapule i 40 kilograma njoka, a dan ranije za marendu spekli 13 kašet’ srdel’. Svaka čast!
Nisu samo Murterini ti koji kažu da „voga nigdi nema“. Došli su ove godine pusti profesori, doktori znanosti iz Italije, Katalonije… i, zamislite, rekli da „’voga šta su u Murteru doživili, nigdi nema“. I zato je doista šteta…, znate već.
