U čast Betinjanina koji je prije 80 godina pao za slobodu i demokraciju u građanskom ratu u Španjolskoj, večaras s početkom u 20 sati na središnjem trgu u Betini bit će organizirani znanstveni panel, projekcija filma i koncert.

Na trgu koji je donedavno nosio ime Dragutina Bilića prisjećanje na davno zaboravljeno herojstvo, ali i na idele za koje je pao, organiziraju udruge UABA Općine Tisno i Fališ iz Šibenika (POVEZNICA). Tim povodom prenosimo tekst s portala Tris.com.hr (POVEZNICA)  kojim je šira hrvatska javnost lani upoznata da Betina ima svog španjolskog heroja kojeg se posljednjih godina zbog pukog neznanja pokušava zatajiti.

‘Ustani Dragutine Biliću, za tobom u boj poći ću’ – Smije li Betina vratiti trg španjolskom heroju?

Glavni betinski trg, u čije preuređenje Općina Tisno ulaže 2,8 milijuna kuna, odnedavno se zove Trg na moru, ali na fasadama nekih napuštenih kuća još uvijek stoje stari kućni brojevi koji odaju njegovo prvotno ime –  Trg španjolskog borca Dragutina Bilića. Spomen na španjolskog heroja ostao je i ispred nekadašnjeg Doma boraca i omladine, gdje stoji bista s njegovim likom i natpisom ‘Dragutin Bilić (1907. – 1937.) svoj život pleminito je ugradio u pravednu borbu protiv fašizma u Španjolskoj’. I ispod nje plastično cvijeće.

– BILIĆ DRAGUTIN, rođen 1907. godine, Betina – Šibenik, radnik, došao iz Belgije, poginuo jula 1937. godine na frontu kod Teruela – stoji u svim popisima poginulih boraca Interbrigada iz Španjolskog građanskog rata u kojem je, prema povjesničarki mr. sc. Blanki Matković sudjelovao najmanje 141 mladić iz Dalmacije.

– Ja sam imao tada samo pet godina. Bila je to 1937. godina. Moja baka je dobila pismo i plakala. Poginuo je stric u Španjolskoj. Nije bilo pogreba, nego je ostao tamo negdje kraj fronta – prisjeća se Ante Bilić (84), nećak palog španjolskog dobrovoljca. S gubitkom obitelji Bilić, a i španjolskim narodom koji je tada trpio pod terorom Francovih falangista, Musolinijevih fašista i Hitlerovih nacista, suosjećala je cijela Betina. Borbu Španjolaca za slobodu poistovijećivali su s borbom Hrvata za nacionalno oslobođenje, a režim Francisca Franca s onim Milana Stojadinovića.
– U selu je bio jedan koji je jako dobro znao slikati. Po fotografiji koju smo mu dali napravio je veliku stričevu sliku, metar za metar. Narod je u povorci nosio tu sliku, hrvatsku trobojnicu i barjak HSS-a. Pjevali su hrvatske pjesme i skandirali ‘Ustani Dragutine Biliću, za tobom u boj poći ću’. Iz Tisnog su stigli i žandari, ali narod se nije bojao. Bilo je dovoljno onih koji su bili spremni suprostaviti se – opisuje Bilić tadašnje događaje u Betini.

Iako je u svim dokumentima navedeno da je Dragutin Poginuo u srpnju 1937. na bojišnici kod Teruela, u Provinciji Aragon, u obitelji se prepričava kako pao kod Madrida.
Ante Bilić, nećak španjolskog borca Dragutina Bilića. Stric je bio metalac. Zanat je izučio u Betini, kod majstora Botulina Žurića, a onda je otišao u vojsku u Kruševac, u Srbiju. Kad se vratio, kao i čitava obitelj, pristupio je Seljačkoj slogi i HSS-u.Stjepana Radića su ubili, a stric Dragutin i još jedan Betinjanin, Nikola Škevin, otišli su u Belgiju. Tamo su pristupili toj međunarodnoj organizaciji, Dragutin je otišao u Španjolsku, a Nikola se vratio u Betinu. Sjećam se da su ga žandari pretukli kundacima pušaka. Dobro je živ ostao. Moja teta mu je prala rane u rakiji – prisjeća se Ante Bilić.
– Stric Dragutin je bio tenkist u toj Interbrigadi. Probijali su front kod Madrida, kad su Frankovifašisti pogodili njegov tenk. Iza Drugog svjetskog rata dolazio je k nama jedan koji je bio sa stricom kad je poginuo. Želio je odemo s njim, da nam pokaže gdje je stric pokopan, ali nikad nitko od nas nije otišao. Bilo je i ovdje previše grobova na kojima je valjalo zapaliti svijeću – priča nećak španjolskog heroja.

Dragutin je poginuo, a Španjolski građanski rat je dvije godine kasnije završio porazom Republike. Već 1941. godine talijanski fašisti, protiv kojih se tukao u Španjolskoj, stigli su u Betinu.
– Fašisti su znali za Dragutina. Srećom, teta Milka i stric Klement uspjeli su otići u partizane prije nego su Talijani došli po njih. Mene, braću, sestru, majku i oca su odveli i zatvorili u koncentracijski logor na otoku Molatu. Vratili smo se živi, ali kuća nam je bila opljačkana – sjeća se Ante.Oslobođenja se Bilići ne sjećaju po dobru. Kažu, pljačka naroda se nastavila.  Valjalo je otići u svijet ili u Betini čekati bolja vremena.
– Svi Bilići, kao i stric Dragutin, bili su uvijek prvi, dragovoljci, i u partizanima i sada, u ovom zadnjem ratu. Svi su bili u Seljačkoj slozi i HSS-u, a ja sam se već 1989. upisao u HDZ. Tri sina, Branimir, Neven i Tonko išli su braniti Hrvatsku. Branimir je bio ranjen i ostao je invalid. I ja sam bio dragovoljac, ali nisu mi dali na frontu, jer sam bio prestar. I opet smo se oslobodili i opet je sve pošlo naopako – žali se Ante Bilić, kojem, usprkos razočaranju, slika prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i dalje zauzima počasno mjesto u dnevnom boravku, odmah uz onu pape Ivana Pavla II.
Stric je dobio bistu i trg, a njegova obitelj ništa. Bilo je previše heroja u to doba. Bio je Ante uz novu demokratski izabranu vlast 1990. godine, ali to je nije Općinu spriječilo da stricu oduzme trg i nazove ga Trg na moru. Dragutinu je ostala tek bista pred nekadašnjim Domom boraca i omladine, u kojem je danas trgovina.– Nije to nikad bio trg na moru. Nije ni bilo trga, nego je kasnije more nasuto. Kad se išlo tamo, govorilo se uvijek u Varošu da se ide na more, ali trga nije bilo. Onda su došle 90-ete i skinuli su ploču s imenom moga strica. Sad uređuju trg i stavit će novu ploču. Vidjet ćemo šta će na njoj napisati – kaže Ante koji priželjkuje da se trgu vrati ime Dragutina Bilića.
– On bijaše dobrovoljac mladi, kroz borbu da nam slobodu gradi. Tenkista je Dragutin bio, u Španiji on se borio. Želio je sreću svom narodu, da bi španskom donio slobodu. Ubilo ga fašističko tane, na grudima velike mu rane. On pogibe prije bijele zore, na Jadransko ne vrati se more – opjevali su Betinjani pogibiju svog španjolskog heroja.
No, nije Antin stric jedini Betinjanin koji je u ratu 1936.-1939. išao braniti demokratski izabranu republikansku vladu od pučista, od ‘El Caudilla‘, njegovih marokanskih legija, talijanskih i njemačkih pomagača.  Priča se sjeća i Ante Balin Nijemac (84).

– Ja sam tada bio još mali, ali znam da su Dragutin Bilić i Nikola Škevin radili u Belgiji, gdje su se povezali s partijom. Dragutin je poslan u Španjolsku na bojište, a Nikola je dobio zadatak da se vrati u Betinu i organizira odlazak većeg broja dragovoljaca. Okupilo se u Betini njih 20-ak. Išli su brodom Dušana Žurića, trabakulom ‘Dupin’, na kojem je kapetan bio njegov brat Božidar. No,Božidar nije bio zagrijan za Španjolsku i ostao je kući, a Dušan je s dobrovoljcima, među kojima je bio i Stipe Sladić. No, već je bila 1939. i kad su došli do Otranta javili su im da je Republika pala, da su fašisti pobijedili i naredili su im da se vrate doma i čekaju.  Kasnije su svi otišli u partizane.  Samo u jednu noć, 14. listopada 1942. godine, otišlo je iz sela u partizane njih 85,  a sve nas ostale su Talijani odveli u logor na otok Molat – sjeća se Ante Balin, kojem je na Badnjak 1942. kao pripadnik partizanske 2. Dalmatinske brigade poginuo brat Nikola Toma Balin.Nikola Škevin je poginuo 1942. kod Kistanja. Poginuo je i Stipe Sladić, a Dušan Žurić je preživio rat, nakon kojeg je bio oficir OZNA-e, ali je 1948. proglašen Inforbiroovcem, staljinistom. Zatvoren je i mučen na Golom otoku, a kad je odslužio kaznu, juogoslavenske službe su ga ubile u Rijeci. I Ante Balin Nijemac se žali kako oslobođenje ništa dobrog nije donijelo betinskom radniku i seljaku.
– Čim je rat završio, počela je otimačina. Kao i što se zbilo nedavno i nastavilo se.  Ali nisu ovi španjolski borci, ni partizani, ni ovi sad naši dragovoljci iz 1991. prvi ni jedini kojima je smetala nepravda, a neće biti ni zadnji –  kaže Nijemac, koji se boji da će priča o hrvatskoj demokraciji završiti pretvaranjem naroda u kmetstvo i da će se ponoviti 1573.

Španjolski građanski rat započeo je 17. srpnja 1936., kada je vojska na čelu s generalomJoséom Sanjurjom pokušala izvršiti državni udar protiv legalno izabrane vlade koalicije Narodnog fronta. Nakon Sanjurjeve pogibije, zapovjedništvo nad pobunjenom vojskom preuzima general Francisco Franco, kojeg su podržale Italija i Njemačka, dok su republikancima pomoć pružale brojne međunarodne brigade sastavljene od dragovoljaca iz 54 države. Hrvati su se za Republiku i pravo španjolskog naroda da svoju sudbinu određuje na izborima borili u postrojbama naziva ‘Stjepan Radić’, ‘Matija Gubec’, ‘Đuro Đaković’…, a među dragovoljcima je, iako je odlazak u Španjolsku organizirala Komunistička partija, bio i znatan broj HSS-ovaca. Je li oduzimanje trga Dragutinu Biliću bilo ishitreno? Je li borac za demokraciju nepododoban i 26. godina nakon prvih slobodnih višestranačkih izbora u Hrvatskoj? Možda će Betinjani 2016. godine imati hrabrosti i vratiti trg španjolskom heroju.