Jedinstvni autorski izričaj dubrovačkog šanjsonjera Ibrice Jusića našao je u Betini mnoge poklonike. Na sinoćnjem koncertu tražila se stolica više, ili bar skalina.
Iako ga nema na radio-postajama, niti je zadnjih 20 godina izbacio ijedan hit, nepromjenljivi i vječni Ibrica Jusić i dalje ima svoju publiku. I u Betini. Sinoć su ga slušali svi koji su se uspjeli natiskati u Ulicu Vladimira Nazora, i staro i mlado, od sedam do 77… Obožavatelji su došli sa cijelog otoka. Posljednji put ovdašnja ga je publika imala priliku slušati prije tri godine, kada je nastupao ispred crkve sv. Frane. Prolazeći mjestom poželio je jednog dana nastupiti na skalama, ispod ruže penjačice na predivnoj lokaciji ispred jedne od najstarijih kuća u Betini, Vile Paškvalin. Sinoć mu se želja ostvarila. Publika je više od dva sata uživala u nesvakidašnjem koncertu. A uživao je i sam Ibrica Jusić.

– Ne znam kad sam se tako lijepo osjećao. U betinskim kalama sinoć se stvarno ostvarila ta sinergija s publikom, predivan je osjećaj kad se pjeva uz takvu otvorenost, spontanost. Rijetko se gdje doživi takva spontana i otvorena komunikacija s publikom. Nešto predivno – doživljaj je Ibrice Jusića sa sinoćnjeg koncerta ispred Vile Paškvalin.
Posebno su ga, kaže, oduševila djeca koja su bila na koncertu. Našalio se da sad zna da se ne treba brinuti za svoju budućnost. No, otvoreno priznaje da se sinoć dogodila i jedna greška, a radi se o položaju pozornice, koja je bila bočno okrenuta prema ulici i skalinama gdje se okupio najveći broj publike. – Uistinu sam prije nekoliko godina tu šetao i poželio zasvirati na ovom mjestu. No, malo smo se zeznuli i okrenuli pozornicu prema Trgu na moru, umjesto prema skalama, prema Muzeju betinske drvene brodogradnje. Nadajmo se da će biti drugi put, pa ćemo biti pametniji – kaže šansonjer o omašci, koja ipak nije uspjela omesti za njega u publiku predivnu večer.

Prijatelj je Betine i otvoreno progovara o svemu što mu se ovdje sviđa i ne sviđa. Prema njegovom mišljenju, Trg na moru je rekonstruiran više nego dobro. Lijepo je pozicionirana i izvedena i pozornica na njemu, ali za njegov nastup je, kaže, preglomazna i previsoka.
– Rado bih nastupio u ambijentu Trgu na moru, kad bi tu pozornicu malo spustili – kaže Ibrica Jusić, koji na svojim koncertima želi ostvariti što bliži, neposredniji i prisniji kontakt s publikom, a ne se s visine od nje odvajati.
Dubrovčanin je oduševljen Muzejom betinske drvene brodogradnje ispred kojeg je svirao i kojeg smatra remek djelom vrijednim poput umijeća i tradicije koju čuva. Smatra da bi svim osnovnim školama u Hrvatskoj trebalo dekretom propisati barem jedan posjet ovom mjestu. – Cijeli život sam sanjao drveni brod, gajetu ili leut s latinskim idrom. Ali nije mi bilo suđeno. Danas, kad bih si to mogao priuštiti, stižu me godine koje baš i nisu za more. No, to me ne sprječava da uživam u šetnji uz obalu, promatram te prekrasne linije što su ih stvorili naši kalafati… i maštam – rekao nam je Ibrica.

Na tragu ljubavi prema betinskom drvenom brodu ovdje se sigurno vraća 20. kolovoza, gdje će sudjelovati na ovdašnjoj Regati za dušu i tilo. U regati tradicijskih brodova pogonjenih latinskim idrom bit će gost Ane i Marinka Mijat na najslavnijem ovdašnjem brodu – gajeti Cicibeli.
U Betinu će se vratiti i da bi pjevao, ali tek za koju godinu, jer, kaže, nije dobro da je repertoar svakog ljeta isti. Želja mu je pjevati i u samom Murteru, čiji je također prijatelj desetljećima, no dugi niz godina tamo nije održao ni jedan koncert. Turističkoj zajednici i Muzeju betinske drvene brodogradnje Ibica Jusić upućuje veliku zahvalu za poziv na koncert, a svim Betinjanima i drugim gostima zahvaljuje na prekrasnoj večeri.
Evo još nekoliko fotografija sa sinoćnjeg koncerta: