Crtica o gradnji Društvenog doma – od Sokolane, Seljačke sloge i Zadruge do Kulturnog i prezentacijskog centra

0
2561
Sonja Jakas i Senka Jušić (Foto: Rudinapress/H. Pavić)

Na svečanosti otvaranja Kulturnog i prezentacijskog centra u nekadašnjem Društvenom bile se stotine Betinjana i gostiju, među njima i oni koji su gradili zgradu. Sonja Jakas i Senka Jušić ispričale su kako se Društveni dom gradio u vremenu kada nije bilo EU fondova, NIP programa, Nature 2000 ni Fonda za energetsku učinkovitost.

Dakle, Dom se gradio 1947. godine.  Sonja i Senka tada su bile su djeca, ali su i one radile. – Na mjestu sadašnjeg Prezentacijskog centra nekada su bile tri kuće: Zadruga, u čijem prizemlju je bila trgovina, kuća Seljačke sloge jer su Betinjani bili HSS-ovci, i Sokolana, jer je bilo i puno onih koji su bili za kralja Petra. A okolo sve kamenje i more – prisjetila se Sonja Jakas, djevojački Bilić.

Betina – oko 1950. godine

– Uvijek mi je baba Mare pričala, bilo ih je za kralja Petra, ali bilo ih je i za Mačeka. Pa bi se mačekovci okupili ovdje u Seljačkoj slozi i govorili: ‘Vlatko Maček novi Isukrst, Digo je on svoj prst, Pa obećao narodu, Bolji život i slobodu…’ A kad je učinija rat pobigli svi, i kralj Petar i Maček, ostavili narod da gine. Seljačka sloga iza rata je bila cijela, Sokolana je bila dosta oštećena, a ja sam te 1947. godine išla u  1. razred osnovne škole na katu kuće Zadruge – opisuje Sonja Jakas prilike u vrijeme kada se gradio Društveni dom.

‘Vlatko Maček novi Isukrst, Digo je on svoj prst, Pa obećao narodu, Bolji život i slobodu… priča Sonja načelniku Klarinu (Foto: Rudinapress/H. Pavić)

– I onda je još pop dolazio u školu učiti, jer još nije bila uspostavljena Titova vlast komunistička. Sve je okolo bilo kamenje i pomogli smo graditi koliko smo mogli svojim malim ručicama.  Moje majke ujak, Jakov Filipi zvani Kesa, je bio organizator svega. Svi su radili. I staro i mlado. Mi dica smo imali konistre, košare od vrbe. Kupili smo kamenje okolo i onda bi ih nosili u mlinicu. To su bili naši posli, radili su svi od najmanjih do najstarijih – prisjeća se Sonja Jakas.

Sonja Jakas i Senka Jušić pred fotografijom Betine autora Nevena Jovića u maloj dvorani centra (Foto: Rudinapress/H. Pavić)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here