Najveći društveni događaj u Murteru za uskršnjih blagdana bio je predstavljanje Libra o Mari.
Mare, pravim imenom Marija Turčinov, jedna je posebna žena, o čemu najbolje svjedoči njezin nadimak – Specijalna. To je doduše bio nadimak njezina pokojnog supruga, ali da ga Mare nije zaslužila, ne bi ga ni naslijedila. U knjizi bogato ilustriranoj fotografijama iz obiteljskog albuma, o Mari su pisali mnogi – njezina djeca, suprug, brat, sestra, susjedi, prijatelji, poznanici… Sve je te rukopise sabrao i uredio poznati naš povjesničar umjetnosti Ive Šimat Banov, Marin prijatelj i murterski susjed. Murterski zato jer je Mare sa svojom obitelji preselila u Zadar davne 1966. godine, ali uvijek je ostala vjerna svome Murteru i svojim Kurnatima. Šimat Banov je, uz Marina brata umirovljenog sveučilišnog profesora Tomislava Skračića, knjigu i predstavio u prepunoj murterskoj kinodvorani. Događaju je na Uskrsni ponedjeljak začin dala i klapa Mela, koja je za Maru rado odvojila jednu večer i svojom pjesmom učinila da ona bude još posebnija.
Od mnogih tekstova i stihova o Mari valja izdvojiti tekst oca Vlade Rožića, župnika u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Zadru, kojoj je i Marina obitelj pripadala. U ono „nejunačko vrijeme“, a otac Rožić je vodio župu od 1971. do 1986., Mare se kako god je umjela i znala zalagala da njezina župa dobije novi pastoralni prostor te je i preko svog supruga, koji je tada obnašao važne političke funkcije, zagovarala ishođenje građevinske dozvole. Da je u tome i uspjela svjedoči povelja o kumstvu, naime Mare je postala kumom nove crkve sv. Ivana Krstitelja. 
Još je jedna crtica iz knjige ilustrativna i možda najbolje govori o velikom srcu Marinu. Nakon jednog vjenčanja u Murteru sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća, uzvanike su, s obzirom da je ženik bio Švicarac, domaćini htjeli provozati kroz Kornate i brodom odvesti ženikovu sestru u Zadar jer je imala rezerviranu avionsku kartu za Ameriku. No, slučaj je htio da se brod nasuče u Ždrelcu i dok su ga uz dozvanu pomoć odsukali, došla je mrkla noć, a avion već odavno uzletio. Njih 20-ak našlo se usred noći u Zadru. Što sad? Najbolje bi bilo da idemo kod Mare Specijalne, dosjetio se netko. I doista pozvoniše oni Mari oko tri sata u noći. Otvori im Mare u spavaćici. Možemo li Mare kod tebe? Naravno! Ali ima nas dvadeset!? I da vas je trista, kod Mare ima mista!
Eto, takva je Mare. Pa zar nije zaslužila knjigu i najbolju moguću njezinu promociju!?
Mare Mare cvite moj