U prisustvu nekolicine potomaka u Pirovcu je u petak konačno svečano otkriven spomenik jednom od najznačajnih Pirovčana svih vremena, Petru Jeronimu Draganiću Vrančiću, hrvatskom filozofu, plemiću, opatu… (Šibenik, 7. VI. 1738 – Zlosela, danas Pirovac, 12. III. 1821.).
– Bio je više od plemića i opata, bio je znastvenik koji je uvođenjem novih sustava u poljoprivredi spasio Dalmaciju od gladi i to je već samo po sebi dovoljno da mu se mu se u Pirovcu odužimo jednom ovakvom bistom. Spomenik koji otvaramo samo je početak i jedna od točki kojima želimo ispričati našu dugu povijest, a upravo je obitelj Draganić Vrančić dobrim dijelom zaslužna za nju, pa čak i za samu vizuru današnjeg Pirovca, od samih bedema, do rasporeda naših ulica, stare jezgre, Rudine… – rekao je ovom prigodom načelnik Općine Pirovac Ivan Gulam, najavljujući niz novih projekata kojima će se vrednovati pirovačka baština.
Radi se o uređenju obiteljske grobnice Draganić Vrančić na groblju sv. Jurja, u kojoj se nalazi se gotički sarkofag s reljefom majke Božje s djetetom među anđelima koja je napravljena prema nacrtu Jurja Dalmatinca i niz drugih projekata, među kojima je i obnova crkvice sv. Jurja za koju su zatražena sredstva od Ministarstva kulture i uređenje Trga Rudina na kojem bi po planovima građevinski radovi krenuli na proljeće.
Prof. Mladen Urem iz Državnog arhiva u Rijeci naglasio je kako Pirovac otkriva spomenik jednoj vrlo značajnoj povijesnoj osobi o kojoj se donedavno relativno malo znalo. – Petar Jeronim Draganić Vrančić je osoba o kojoj možete naći jako puno objavljenih podataka. Međutim, to je osoba koja nije do kraja istražena, o kojoj nije sve rečeno, koja je već s onim što je napravila ostavila dubok trag u hrvatskoj kulturi, u kulturi vremena u kojem je živjela i baš zato što je bio tako značajan – rekao je prof. Urem zahvaljujući Općini Pirovac i Turističkoj zajednici na podizanju spomenika, ali i nasljednicima obitelji Draganić Vrančić, pokojnoj grofici Vesni Draganić Vrančić Wruss, njenom suprugu Dušku Wrussu i sinu Tomislavu Wrussu koji su ovoj priči dali presudni pečat.
Oni su, naime, čitav arhiv obitelji Draganić Vrančič ustupili Državnom arhivu u Rijeci, a Općini Pirovac obiteljsku knjižnicu i grobnicu. Tih deset kutija arhivske građe do sada je tek djelimično istraženo. Iz nje su nedavno objavljeni Oporuka Fausta Vrančića i Mletački katastar Pirovca, kojim su dokumentirano demantirani navodi talijanskog prirodoslovca i putopisca Alberta Fortisa (Padova, 9. studenoga 1741. – Bologna, 21. listopada 1803.) iz djela ‘Put po Dalmaciji’ (1774. g.) u kojem je Pirovčane opisao kao neuke, neorganizirane i lijene ljude koji čitav dan leže ispred kuće i jedu lišće, jer im je lijeno loviti ribu.
Alberto Fortis je u svom glasovitom putopisu lagao
– Alberto Fortis je tu negativano prikazao Pirovčane vješto manipulirajući razgovorom s Petrom Jeronimom, koji mu je bio prijatelj i kod kojeg je boravio na svojim putovanjima, a preko tog Pirovca svi Dalmatinci i Hrvati općenito su u jednom čudnom svjetlu prikazani kao jedan neorganiziran, primitivan narod. Međutim, zahvaljujući arhivu obitelji Draganić Vrančić mi smo vidjeli i pronašli u tom gradivu Mletački katastar Pirovca, a tu se vidi da Pirovčani nisu bili neuređena, nego visokokultivirana zajednica u kojoj se znala svaka međa, svaka maslina, višnja, svaki čokot, točno su se znali prinosi, koliko se zarađivalo, sve je bilo uredno i popisano… Imali smo svoje katastarske karte, što je bio uzor ne samo za tadašnju Dalmaciju nego i Europu – rekao je prof. Urem.
Za Vrančića je rekao i da je spasio Dalmaciju u vremenu gladi, tako što je unaprijedio proizvodnju maslina, krumpira i drugih kultura te je svoje patente i rješenja u poljoprivredi velikodušno dao svima na upotrebu.
– Time je spasio od gladi zadužio mnoge, ne samo u Dalmaciji – rekao je Urem.
Učeni europski Pirovčanin
Petar Jeronim Draganić Vrančić je živio u Pirovcu, ali je putovao i komunicirao sa cijelom Europom. Među ostalim časopisima, bio je suradnik čuvenog francunskog lista Mercure de France u kome je objavljivao svoje radove. Iz Pirovca je surađivao s najznamenitijim ljudima svoga doba, bio član različitioh udruženja, dobitnik mnogih priznanja…
– Alberto Fortis je na grub način iskoristio jednu bezazlenu rečenicu Petra Jeronima koji se nije uvijek slagao sa svojim mještanima. I od toga je Fortis napravio priču kako su to bili neuredni i prljavi ljudi, koji su toliko lijeni bili da su samo jeli lišće, jednostavno ležali po cijele dane ispred kuće, lijeni da uopće love ribu. I to je izašlo u ‘Putu po Dalmaciji’ i odjeknulo po čitavoj Europi. A Pirovac je bilo uređeno mjesto, a Pirovčani vrijedni ljudi, o čemu najbolje svjedoči činjenica da su 1873. na svjetskoj izložbi u Beču dobili prvu nagradu za najbolje maslinovo ulje Austro-Ugarske – ispričao nam je prof. Urem.
– Petar Jeronim Draganić Vrančić pisao je na nekoliko jezika. To je bio čovjek koji je govorio engleski, talijanski, njemački, francuski, hrvatski, a među ostalim pismima koristio je i glagoljicu. Bio je po statusu plemstva najviši rang, u rangu kraljevstvog plemstva, i naravno da je Fortis bio zavidan, kao jedan sitni plemić, kada je došao ovdje i vidio jednog Hrvata koji je u svakom pogledu, pa i u plemićkom, ispred njega – objasnio je Urem jedan od motiva Forisovog pamfleta.
‘Ime Zlosela nema nikakve veze sa zlom’
No, Urema smo i pitali za još jedan zlosretni i vrlo uspjeli čin prikazivanja Pirovčana gorima nego jesu, onaj kojim je ovo mjesto prozvano Zloselom. On nam otkriva, naime, da nije istina ni da su Pirovčani bili zli ni da su ih tako prozvali Turci koji su ih se bojali, niti stari naziv mjesta ima ikakve veze sa zlom.
– Najstariji spomen Pirovca je iz 1292. godine. A krajem 13. stoljeća, kada se osnivala Šibenska biskupija, nije ovdje još bilo Turaka. Tada su ga vitezovi Templari, čije je ovdje bilo uporište, nazvali dvorac ili dvorčić, jer su na na tadašnjem otoku a današnjem poluotoku imali svoju utvrdu. A to je na tadašnjem njemačkom jeziku koji su koristili bilo Schlösschen, Sslosseln i onda je u slavenskom, hrvatskom izgovoru to bilo kao Šlosel, Slosel, Slosela i na kraju Zlosela, a da to nikakve veze sa zlom nije imalo. To je bilo puno ranije i nema nikakve veze s pričom da je kapetan Urem branio Pirovac pa su Turci mjesto prozvali Zloselom – objasnio nam je profesor Urem zabludu o starom imenu Pirovca. 
[…] Otkrivanje biste Draganiću Vrančiću – Pirovčani nisu bili neuredni i lijeni ljudi koji su … […]