TISNO 30. obljetnica Oluje pamtit će se po bakljadi MNK Tišnjanska Rudina

Povodom 30. obljetnice vojno-redarstvene akcije “Oluja” Tisno crveno svjetlo noćas osvijetlilo je cijelo Tisno. Spektakularnu bakljadu neviđenih razmjera točno u ponoć je u, sklopu službenog Programa proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja Općine Tisno, priredila je skupina mladih organizirana u MNK “Tišnjanska Rudina”.

U programu proslave Dana pobjede Općine Tisno 5. kolovoza točno navljena je “bakljada u organizaciji MNK Tišnjanska Rudina”, a kao mjesto događanja navedena je Tišnjanska Rudina. Kafići su desetak minuta prije ugasili glazbu, a gosti su ustajali s mobitelima u rukama hvatajući najbolju poziciju za snimanje svjetlosnog spektakla.

Crveni plamen stotina i stotina istovremeno upaljenih baklji nadjačalo je svjetlo javne rasvjete. Svečanu tišinu iščekivanja je prekinula pojedinačna i baražna paljba koja se sporadično čula sa svih strana, dok je iz Vile, mjesta najpogodnijeg za snimanje vatrometa i bakljada koje se priređuju na Rudini, u ponoć iznenadio nenajavljeni vatromet koji je trajao nekoliko minuta duže nego plamen baklji, pucnjevi i eksplozije u ostatku sela.

Proslavu jubilarne, 30. obljetnice “Oluje”, snažno je obilježio još jedna nenajavljena akcija tišnjanskih omladinaca. Nakon odavanja počasti poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima kod središnjeg križa i svete mise u župnoj crkvi sv. duha, službeni program proslave najavljivao je mimohod Mažoretkinja Tisno-Jezera i Puhačkog orkestra KUD-a Hartić, a potom prikazivanje filma o ratnom putu tišnjanskih branitelja i koncert tamburaškog sastava “Čuvari noći” na Rudini.

No, po izlasku iz crkve sudionike je iznenadio transparent razvučen preko cijelog mosta, ispisan na najvećem ogromnom platnu za koji su zapinjali brodovi u prolazu ispod mosta.

Riječ je zapravo o dva natpisa, jedan u drugom. “Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što”, skraćena je verzija HDZ-ove krilatice iz ’90-ih, čije je autorstvo pripisano prvom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu te je uklesana na njegov grob. Usred te rečenice, na mjestu zareza, još većim fontom napisano je “Oluja 95”. Ne radi se o akciji mladeži HDZ-a, Domovinskog pokreta ili neke treće stranke koja okuplja ljude s ambicijom da žive od eksploatacije rata, lika i djela prvog predsjednika HDZ-a i prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.

Široka i raznorodna skupina tišnjanskih mladića koja je u službeni općinski program proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja uključena pod nazivom MNK Tišnjanska Rudina” i zadužena je za bakljadu, a transparent su isti dečki objesili predstavljajući se kao Torcida Tisno. Osim da njime izražavaju podršku hrvatskim braniteljima i da djeluju koordinirano, uz znanje i odobravanje općine i branitelja, nisu htjeli ništa dodatno pojasniti.

U kolektivnoj svijesti hrvatskog naroda “Oluja” je veličanstvena vojno-redarstvena akcija kojom je 5. kolovoza 1995. srušena takozvana SAO Krajina, uspostavljena velikosrpskom agresijom i pobunom. Oslobođeno 10 400 četvornih kilometara ili 18,4 % ukupne površine Hrvatske s kojeg je neprijatelj četiri godine napadao ostatak Hrvatske, ubijajući civile i čineći sve ostale zločine onemogućavao normalno odvijanje života. Zbog muka koje su narod i država bili izloženi tijekom rata, trenutak kada su pripadnici varaždinske 7. gardijske brigade HV-a “Pume”, Mario Bilać iz Gaćeleza kraj Vodica, Jasmin Hadžić iz Kozarca kraj Belog Manastira i Eduard Baltić iz Čakovca nešto prije 10 sati ujutro s kninske tvrđave skinuli stijeg pobunjene srpske paradržave i podigli hrvatski, smatra se najsretnijim, najsvetijim i najsvjetlijim trenutkom hrvatske nacionalne povijesti.

Hrvatska je izašla na ulice, slavila, pjevala… plakala je od sreće. Zar žrtva od 174 poginula branitelja ne zaslužuje i danas, na okruglu, 30. obljetnica zahvalnost? Zar od toliko sreće i optimizma što su zajedno sa slobodom tog. 5. kolovoza 1995. darovali Hrvatskoj u vječnu baštinu nije ostalo ništa, pa Oluju obilježavamo vješanjem natpisa s groba? Uz navodno znanje i odobravanje lokalnih vlasti.

Nitko sinoć nije govorio da mu smeta vješanje takvog natpisa, osim možda oni koji su prolazeći brodovima zapinjali za platno.

Ne treba zaboraviti da je riječ o dečkima koji nisu znali čak ni kako je izgledao hrvatski vojnik u Oluji, nego su ga do neki dan redovito crtali s nacističkim šljemom na glavi, a hrvatski grb s početnim bijelim poljem. Na transparentu kojim su jučer iskazivali potporu Oluji nisu ponovili te greške. Drugi svjetski rat su, izgleda, konačno priveli kraju. Svaka im čast i hvala im na tome. A i onome tko im je u tome pomogao.

Zahvaliti treba i na potpori upućenoj hrvatskim braniteljima, ali ona već dugo nije potrebna. Vojno-redarstvena akcija je, naime, završena. Označila je kraj rata, čiji je ishod za Hrvatsku povoljan, a čak i da nije, naknadnim navijanjem ne bi ga mogli promijeniti. Hrvatska je 5. kolovoza 1995. godine ostvarila rezultat koji joj je osigurao prelazak iz balkanske u svjetsku ligu, u NATO pakt koji od 1949. godine okuplja slobodne i demokratske nacije zapadnog civilizacijskog kruga kojem i mi danas pripadamo. Nema više povratka. Lijepo je na proslavi 30. obljetnice Oluje bilo vidjeti da je takav rezultat konačno prihvaćen.