U sklopu programa “Adventa u Općini Tisno” sinoć je u prepunoj tišnjanskoj općinskoj vijećnici predstavljena knjiga “Tisno i Tišnjani kroz povijest” Branka Pavlova Bajoke, kroničara i zaljubljenika u povijest Tisnog.
Knjigu su predstavili Andrea Vlaić, kao ravnateljica Narodne knjižnice i čitaonice Tisno, u čijoj nakladi je rad tiskan, mr. sc. Josip Ćuzela, prof. kao pisac predgovora, te dipl. ing. Đurđica Salomon Pađen, lektorica izdanja.
Iako bez namjere autora da napiše znanstveni i stručni rad, kazao je Ćuzela, riječ je o vrlo vrijednoj knjizi o događajima i prilikama koje su vladale kroz povijest od samog naseljavanja Oštričana i Ivinjara sve do današnjih dana, pisanoj pristupačnim novinarskim stilom koji povijest našeg mista čini dostupnom široj publici.
– Nitko od nas ne mora ovu knjigu pročitati od početka do kraja, od A do Ž, ali svatko će u njoj pronaći ono što ga zanima, bilo da se radi o vlastitoj obitelji, obitelji susjeda ili nekim drugim ljudima koji su bili značajni u određenom razdoblju – rekao je Ćuzela, koji smatra da je bogata povijest Tisnog nešto čime se svaki Tišnjanin može itekako pohvaliti.
– Konačno, Tisno se kroz povijest nije tretiralo kao selo, pogotovo ne u 19. stoljeću. Tretiralo se kao varoš, što je stupanj više od sela, a stupanj manje od grada. Dakle, vrlo vrijedno mjesto i vrlo vrijedna njegova povijest i ljudi. Nažalost, moram priznati da se to zadnjih deset, 20 ili 40 godina više ne vidi – rekao je Ćuzela, preporučivši svima da pročitaju knjigu Branka Pavlova Bajoke i da u opisanim događajima, koji su kulturu Tisnog dugo vremena držali na vrlo visokom nivou, pronađu novu inspiraciju za svoj rad.
Lektorica Đurđica Salomon Pađen je na predstavljaju knjige prepričala desetak zanimljivih crtica koje su je se posebno dojmile. Među njima je i događaj iz 1749., kada šibenski gradski knez zabranjuje izbor seoskih kraljeva. Ti kraljevi vladaju u razdoblju od Božića do Bogojavljanja, te zajedno s 12 dostojanstvenika, kako stoji u obrazloženju zabrane, “žderu, plešu i pjevaju, a puk ih prati na sviralama i bubnjevima, ne mareći za crkvu i sakramente”. “Skupine muških i ženskih plešu do kasno u noć, sve do sedam i osam sati uvečer”. Budući da “takav običaj kvari mladež, iz koje nestaje svakog stida”, šibenski gradski knez ga je odlučio ukinuti, zbog čega su se Tišnjani pobunili, ali bez uspjeha.
Izdvojila je i dokumente koje je pronašao Pavlov, a iz kojih se vidi da se brodogradnja na području otoka Murtera počela razvijati iz Tisnog.
– U 17. stoljeću postoji izvjesni Stjepan Placarić koji se bavi brodogradnjom s kojom, izgleda, dobro profitira, što se zaključuje iz crkvenih knjiga koje svjedoče kako je tijekom desetak godina bio 12 puta krsni kum. U 18 stoljeću u Tisno dolaze kalafati iz Korčule, barem trojica, a potomak jednog od njih je Paško Filipi koji iz Tisnog odlazi živjeti u Betinu te se smatra začetnikom betinske drvene brodogradnje…
Tišnjanin Giuseppe Bancetti financijski pomogao je mletačkoj državi u 18 stoljeću sa 500.000 zlatnih cekina. Mlečani su mu tu posudbu i vratili, ali on je uskoro umro, ne otkrivši nikom gdje je pola milijuna zlatnika spremio. Njegovi nasljednici prekopavali su podrume, tavane, zidove, polja… Uzalud. Zlatnike do dana današnjeg nitko nije pronašao.
Lektorica kao vrlo zanimljivu izdvaja i uredbu iz 1793. godine generalnog providura za Dalmaciju, koja nam otkriva koliko je u to vrijeme koštala prerada maslina. Uredba, naime, kaže da se masline ne smiju prerađivati u kućnoj radinosti već da se to može raditi samo u crkvenim mlinovima te se za uzvrat 1/15 ulja se mora ostaviti crkvi.
Uredba je ostala vrijediti i za vrijeme francuske vladavine. Iz jednog citiranog putopisa tiskanog 1892. otkriva se da je 1884. godina u ovdašnjim maslinicima bila toliko dobra da je prerada maslina na otoku potrajala sve do svibnja i da se ulje prodavalo jeftinije od vina.
Branko Pavlov Bajoka zahvalio je na velikoj potpori koja mu je pružena tijekom prikupljanja građe, pisanja i izdavanja knjige. Počeo je na njoj raditi, kaže, dok je prikupljao građu za monografiju o tišnjanskom puhačkom orkestru još davne 2016. godine, te je međuvremenu napisao još jednu knjigu, o tišnjanskoj školi. – Radostan sam što ova knjiga izlazi baš u ovo predbožićno vrijeme, kao prigodni dar, da se njime nekako odužim mojem mistu i Tišnjanima koji su mi sve ove godine bili velika potpora – rekao je Pavlov.
