Za zločine koji su nakon bitke za Dragišiće počinjeni nad hrvatskim braniteljima još uvijek nitko nije odgovarao, ali Jakov Crvelin i Boris Kartelo koji su tada ubijeni, ni Boris Troskot iz Kašića Banjevačkog i Borislav Periša iz Krkovića koji su “nestali”, nisu zaboravljeni.
Obitelji i suborci stradalih, predstavnici braniteljskih udruga te predstavnici državnih i lokalnih vlasti odali su im počast polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod kapelice podignute na mjestu gdje je u zoru 24. veljače 1993. godine započela neravnopravna bitka.
– Prisjećamo se deset naših suboraca koji su nakon šestosatne borbe ostali bez streljiva i pali u zarobljeništvo srbočetničke horde. Odvedeni su u susjedno selo Čistu Malu, gdje su dvojica mučki ubijeni, šestorica odvedena u kninski zatvor, a preostala dvojica odvedena u nepoznato. Braneći položaj na Gradini i njegovom ponovnom oslobađanju tog dana herojski su poginula još dva hrvatska branitelja. Nakon nekoliko mjeseci razmijenjena su šestorica preživjelih branitelja, kao i tijela dvojice ubijenih, a za dvojicom koja su odvedena u nepoznato još i dan danas tragamo – rekao je u obraćanju skupu Tonči Mrša iz Udruge veterana i dragovoljaca Domovinskog rata.
– Još jednom apeliramo na institucije Republike Hrvatske da pomognu da dođemo do saznanja gdje se nalaze naša dva pripadnika da se s njima možemo dostojanstveno oprostiti – rekao je Mrša na komemoraciji sa koje prvi put u 30 godina uz istinu o sudbinama nestalih nije javno nije zatražena i pravda, odnosno procesuiranje zločina.
Nakon velikih gubitaka u bitci za Maslenicu i višednevnog izviđanja, jedinice tzv. Vojske Republike Srpske Krajine 24. veljače 1993. godine pred zoru su osvojile brdo Gradinu iznad Čiste Male i Dragišića, te su uz topničku potporu s pješaštvom, transporterom i dva tenka krenuli u napad na Dragišiće, koje je čuvala malobrojna posada pripadnika 15. domobranske pukovnije. Rekonstrukcijom izvedenom iz izjava preživjelih sudionika bitke te dokumenata sa hrvatske i agresorske strane, bitka je započela oko 5.30 sati ujutro. Iako malobrojniji i naoružani samo pješačkim oružjem, ručnim raketnim bacačem uspjeli su uništiti tenk. Pomoć hrvatskih snaga opkoljenim braniteljima, iz do sada nerazjašnjenih razloga, nije stizala. Branitelji su se oko 11.30 sati, kada su ostali bez streljiva, predali. Nisu imali izbora. Kuća iz koje su se branili je bila opkoljena. Tenk je već bio ušao u dvorište i uperio cijev u njih. Iako su im u pregovorima jamčili tretman propisan ženevskim konvencijama, skinuli su ih do gola, vezali žicom i gonili ih pješke kroz Čistu Malu, među razjarenu gomilu koja se okupljala na ulicama sela. U Čistoj Maloj ubijen je Boris Kartelo iz Putičanja, a Jakov Crvelin iz Tisnog izdahnuo je u podrumu ambulante u obližnjim Đevrskama.
Boris Troskot iz Kašića Banjevačkog i Borislav Periša iz Krkovića odvojeni su od grupe i odvedeni u kamp za obuku kapetana Dragana u Brušku kod Benkovca. Do zatvora u Kninu živa su stigla samo šestorica. Oni su naknadno razmijenjeni. Tijela Jakova Crvelina i Borisa Kartela također su razmijenjena. Sudbine i posljednja počivališta Troskota i Periše još uvijek su nepoznati. Istražujući tragediju došli smo u posjed dokumenata zaplijenjenih nakon Oluje u Kninskoj bolnici koji potvrđuju da su u ovoj bitci hrvatski branitelji ubili dvojicu i ranili trojicu napadača. U Dragišićima su poginuli Branko Kovačević, rođen 1971. godine iz Ervenika i Boško Vulinović, rođen 1964. iz Bribira. Oko 7.00 sati u Dragišićima je ranjen Nenad Šuša (1970.), a oko 7.30 Dušan Korda (1958.) i Milorad Mrčela (rođ. 1961.) (OPŠIRNIJE: Slava herojima Dragišića – Jesu li morali postari pali heroji? i Dokumenti iz kninske bolnice upućuju kamo usmjeriti istragu).
Uz obitelji i suborce danas su počast poginulima odali i predstavnici braniteljskih udruga, lokalnih vlasti te Vlade RH – izaslanik ministra obrane Ivica Ušljebrka i izaslanik ministra branitelja Špiro Janović.
Evo još nekoliko fotografija:
