Redatelj Sergej Mioč: Murter ima potencijal – imao je najbolje amatersko kazalište u Jugoslaviji

0
1882

Neposredno pred Badnjak, 23. prosinca u 17:00 sati u kino dvorani “Žut” nas očekuje gostovanje kazališta “Virko” iz Šibenika. Stižu s predstavom “Mrazova vreća”, a gostovanje je organizirala i mještanima poklonila Općina Murter Kornati.

Tom prigodom, razgovarali smo s dramskim pedagogom, Sergejom Miočem, voditeljem kazališta “Virko”.

Često gostujete u Murteru. Nakon ljeta, kada su vaši glumci oduševili turiste i mještane predstavom u sklopu “Noći Colentuma”, opet ste nam u gostima, s prigodnom predstavom “Mrazova vreća”, od koje se očekuje da će ujedno biti i odskočna daska projektu obnove DAM-a:

“Rado smo se odazvali još jednom pozivu da nastupamo pred murterskom publikom. Ovdje ne samo da nas čeka zahvalna publika, u kojoj ima i iznimno mnogo talentirane djece kojoj treba omogućiti da se bave takvim aktivnostima, da se okušaju na daskama. Zato smo rado izašli u susret pedagogu i redatelju Zvonimiru Ilijiću, koji je tražio da omogućim murterskoj djeci okupljenoj u dramskoj grupi da sudjeluju u uvodnom  dijelu naše predstave, nekih desetak minuta. Tako će publika kroz naše gostovanje imati priliku, u uvodnom i odjavnom dijelu u zajedničkoj pjesmi, vidjeti i Murterine”.

Otkrijte našim čitateljima barem djelić predstave, koja je nedavno izvedena i u HNK Šibenik:

“Predstava je radnjom okrenuta ka dječjim željama oko božićnih poklona, koje su često roditeljima nerealne, skupe. Kroz tu prizmu, na pozornici se izmjenjuju tri priče, o djevojčici koja ima nerealne želje, o dječaku koji je neodlučan što bi, ali i on je sklon skupim darovima, a treća je skromna djevojčica koja je svoje poželjela, a da pritom nitko ne zna što.
Na koncu svako dobije ono što je htio, ali ne u obliku koji je htio. Radnja se odvija između djece i Djeda Mraza, gdje im argumentirano kaže zašto je tko dobio koji dar. Uz to u predstavi se pojavljuju na desetke vilenjaka, sobova, Baka Mrazica, ima plesa, pjesme.
U predstavi glumi dvadeset i pet djece, poprilično je živahna i dinamična”.

Svojevremeno ste i sami kao pedagog vodili dramske radionice u Murteru. Kako je došlo do zastoja?

Ima od toga cijelo desetljeće da sam u Murteru tri godine s gđom Dorjanom Juraga, s tadašnjom inicijatoricom oživljavanja dramske i kulturne scene, vodio dramsku radionicu, u kojoj je bilo je tridesetak polaznika. Projekt je iznjedrio četiri predstave, uz svesrdnu pomoć tadašnjeg direktora TZ Murter-Kornati koja nam je bila podrška. Bitno je istaknuti da je i sama gđa Dorjana uložila jako mnogo osobnih materijalnih sredstava, kako bi se rad dramskih radionica i projekti koji su tekli sukladno njihovom radu, što dulje održao na životu, ali u konačnici i na našu veliku žalost, bez podrške tadašnje zajednice, projekt je propao”.

S obzirom na vaš dugogodišnji rad u kazalištu i murterska iskustva u radu kao pedagog s djecom, kakve su vaše prognoze oko još jednoga pokušaja reanimacije dramskog amaterizma u Murteru koji je u tijeku?

Svojevremeno je Murter imao najbolje amatersko kazalište u ondašnjoj državi i to se ne smije zaboraviti. Drago mi je što se DAM sprema za stogodišnjicu i da se netko zauzeo pokrenuti projekt zaživljavanja kroz dramsku radionicu, premda bio iz Zagreba, a ne netko lokalan, što u konačnici uopće nije važno.
Murterska djeca imaju veliki potencijal za glumu. Bitno je da se animira djecu, da ona vide neke druge vrijednosti osim onih koje pronalaze on line na internetu. Nemam ja ništa protiv toga kao pedagog, ima tu prednosti, ali to ipak nije sve u životu. Treba im okrenuti pozornost i na malo učenja kroz igru, kroz nešto novo, a gluma tu svakako jest iznimno zanimljiva.

I za kraj razgovora, možete li nam približiti kako to izgleda biti dramski pedagog. Što je bitno u radu s djecom i kako to uopće izgleda:

“S djecom treba jako predano raditi , a dramski pedagog tu je ključan.
Važan je pojedinačan rad sa svakim djetetom, oni nisu roboti s kojima se može raditi po knjigama, nije sve iz njih primjenjivo na integralno senzitivno malo biće kao što je dijete.
Kad djeca pristupe dramskoj radionici, treba ih pustiti da opserviraju ambijent, da se druže, upoznaju kao grupa. Njihov socijalni sklad je veoma bitan za timski rad sutra. Trebaju se osjećati kao najbolja ekipa, družiti, osjetiti pozornicu, publiku, razbijati tremu jedni drugima, osjetiti i uzdizati sebe. Kad kažem “sebe”, ne mislim na to da razvijaju “ego tripski” dojam, već da spoznaju sami sebe, ojačaju u samopouzdanju.
Pedagog mora biti jako strpljiv, ne smije u svoj rad s djecom unositi ništa izvana, mora im se potpuno prilagoditi, kako bi se uspostavio što bolji odnos, gradilo povjerenje i sloboda u radu.
Ponekad treba biti i strog, ukazati ima na obaveze koje se od njih očekuju u radu, u kojem ima vježbi govora, izgovora, standardnog jezika, njegovanja lokalnog jezika, scenskih kretnji i sl.”

Fotografije: Ustupljena arhiva kazališta “Virko”

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here