RAZGOVOR S POVODOM Ivo Juraga Nadov: 100 godina “pričinjanja”

1
527
Ivo Juraga Nad0ov (Foto: Rudinapress/Vlatka Maleš)

Dramski amateri Murtera, za nepune četiri godine proslavljaju svoj stoti rođendan. Tom prigodom, susreli smo se s iznimno zanimljivim sugovornikom, Ivom Juragom Nadovom, profesorom hrvatskoga jezika i književnosti, istaknutim murterskim kroničarom čijem istraživačkom umu i peru ne može umaći niti jedan narodni običaj.

RAZGOVARALA Vlatka Maleš:

Njegov golem doprinos očuvanju murterske bašine, nagrađen je općinskom nagradom za životno djelo 2017-te. Zatekli smo ga u prostoru “Narodne knjižnice i čitaonice”, gdje “muči” voditeljicu knjižnice i Ogranaka Matice Hrvatske u Murteru, gđu. Mandu Turčinov Ježinu i to ni manje ni više, nego veoma slasnim pričama!

Iako se u njegovu govoru i nastupu uvijek nazire duh onoga koji “pričinja”- što bi po lokalnom značilo glumi, ovaj put se “slast i mast” njegovih neosporivo duhovitih priča bazirala na starinske delicije.
Bilo je pomalo “nehumano” povesti razgovor na prazan želudac, posebno nakon slikovito opisanih jela, ali što je tu je, želudac je ovaj put morao utihnuti u korist duše.

Ivo Juraga Nadov u murterskoj knjižnici (Foto: Rudinapress/V. Maleš)

Premda ga je život odveo u Zadar, bitan je svjedok djelovanja ovdašnjeg amaterskog kazališta, u čijem je radu višekratno aktivno sudjelovao:

“S kazališnim amaterizmom prvi put sam se dotakao u osnovnoj školi. Tadašnji učitelj Ćiro Šare i njegov brat Metod Šare izvrsno su svirali violine. Zajedno su s učiteljicom Gabrijelom Topić napravili igrokaz “Mali ptičari” u kojem sam ja igrao glavnu ulogu. Predstava je fenomenalno uspjela i tad sam prvi put zapravo imao priliku otkriti da ja znam predstavljati, da imam taj dar.
Pjevao sam u crkvenom zboru, imao puno nastupa u različitim prigodama u Murteru i van njega, pa me tako i danas traže. Veliko mnoštvo mi nikad nije projeciralo tremu, što i mene samog čudi”- saznajemo od vitalnog profesora.

Murter je specifičan po jednom čudnovatom sinonimu koji učinkovito objašnjava što zapravo znači glumiti. Umjesto glume, koristi se pojam “pričinjati”, koji je zapravo fenomenalan opis kazališno scenskog izričaja tj. glume kao takve, amaterske.

Rijetko se ističe da je prof. Ivo Nadov za vrijeme svog školovanja u Šibeniku, radio u sklopu Šibenskog kazališta kao glumac od osnutka , te da je na prvoj predstavi koja je upriličena na Međunarodnom festival djeteta “Guliverova putovanja” u režiji Berislava Mrkšića igrao ulogu Gulivera.
Osnivač je Šibenskog kazališta lutaka, zajedno s Ilijom Ivezićem, Brankom Friganovićem i Dušanom Berićem, gdje je igrao i režirao, te bio i zaposlen profesionalno.

Stečeno iz rada s profesionalcima nije implementirao u amatersko kazalište, koje je posebno po svojim različitostima djelovanja od onog profesionalnih kazališta.

No tu se nastavlja njegova murterska priča: “Od 1952/1953. godine sam počeo glumiti u dramskoj družini, koje je još tada bila aktivna u Murteru (oformljena poslije 2. svj. rata) koja je bila jako uspješna.
Njenom stvaranju je prethodila čudnovata priča o nastanku. U međuratnim godinama, bile su aktivne dvije politički suprotstavljene grupacije: “Sokolarska” (Jugoslovenska) i “Križarska” (Hrvatski orijentirana).”

Tako politički uvjetovan slijed događao se u ovako malom mjestu. Sokolaši su vježbali u zgradi Sokolane, a Križari u zgradi današnje stare škole, tek 50-ak metara udaljeni.
Odnosi nisu bili prijateljski, već veoma svjetonazorima i politički suprotstavljeni, što se ogledalo i u repertoaru.

Ivo Juraga Nadov i predsjednica Matice hrvatske Mande Turčinov Ježina (Foto: Rudinapress/H. Pavić)

Negdje oko 1946. godine, dogodio se nastanak dramske družine, u kojoj su se okupili pripadnici bivših Sokolaša i bivših Križara, preostalih članova koje je spojila isključivo ljubav prema kazališnom izričaju, entuzijazam. Političke razmirice su nestale.
Dramsku družinu su predvodili Sokolar Rato Narčižov i Križar Pere Donđivić, a u grupi su nastupili ravnopravno Sokolaši Vječeslav Juraga i Jure Juraga Macalinov, te Križari Vice i Željko Skračić. Današnja kino dvorana izgradila se 1950-te, a prva se predstava, Nušićeva “Ožalošćena porodica” odigrala koju godinu nakon toga.

Nostalgično se prisjeća: “Bilo nas je dosta u toj predstavi. Rado se sjećam naših čitalačkih okupljanja u domu Vice Skračića, gdje smo na katu u tinelu uvježbavali svoje tekstove. Na probe koje je vodio Rato Narčižov, dolazilo se s puno entuzijazma umorno i trudno nakon dnevnog rada, jer bili su to mahom težaci i ribari.
Vježbali smo u tinelu i u dvorani oko tri mjeseca, dok nismo bili spremni za predstavu”

Ivo Juraga Nadov u murterskoj knjižnici (Foto: Rudinapress/V. Maleš)

Poslije 70- tih, Ivo Juraga Nadov ponovo se uključio u rad kazališta, kao onaj tko priprema tekstove i prerađuje ih na murterski govor:

“Tu sam bio najpotrebniji. Primjerice, kad je Ivo Šikić Balara 1950-tih pisao tekst za predstavu “Na rivi”, on je to pisao na svoj specifičan način, kao i svoje pjesme, a sve svoje tvorevine bi donosio meni.
Iz te šume bilježaka i zapisa koje bi on napravio, a pisao bi na svim mogućim i nemogućim komadima papira koji bi mu bili pri ruci, najčešće prekidajući kopanje na Modravama kad bi mu sinula kakva ideja. Od svega toga svrstao bi bilješke u nešto što jest kazališni tekst formom, standardom.”

Iskreno se radujem inicijativi kojom se oživljava kazališna amaterska scena te se nadam da će mladi ljudi prepoznati smisao sudjelovanja u radu kazališta kao nečim što je važnije od nekih drugih interesa modernog doba. Bio bi izvrsno da se iznjedri jedna nova glumačka generacija, koja bi nastavila stopama, nas veterana.

1 KOMENTAR

  1. Dragi prijatelju Ivo,
    Uvijek se rado sjecam tvojih “pricinjanja”, posebno u ova posljednja vremena kad smo se vise upoznali i sprijateljili. Kad pogovoris cini mi se da svaka Tvoja rijec “tijelom postaje”, posebno onda kad je “obuces u murtersko odijelo”.. Nekome tvoje “pricinjanje” moze izgledati povratak na staro, ali to nije tako. Dapace, suprotno, Svaki je dijalekt obogacenje komunikaja i dio lokalnog identiteta U nekoliko tvojih zadnjih napisa, udahnuo si ponovno zivot izricajima koie su se poceli zaboravljati, sto bi bila velika steta. Bravo, samo nastavi tako i dalje. Zao mi je sto nismo imali vremena biti vise zajedno. Razlog je tome malo dana a puno posla oko sredjivanja imovinsko-pravnih zavrzlama i ciscenje vrtla. Mozda grijesim, ali dobivam dojam da nekim osobama nisam vise “dobrodosao”.Ili su to moji “staracki kompleksi”, ili mozda nesto “trece”.
    Puno pozdrava Tebi, supruzi i svim prijateljima.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here