MURTER Glasovir s latinskim idrom – Ljerka Pleslić Bjelinski

0
436

Uoči koncerta pijanistice Ljerke Pleslić Bjelinski, koji se u sklopu programa Dana latinskog idra i Dana Općine Murter-Kornati održava večeras s početkom u 20.30 sati u crkvi sv. Mihovila, uobičajenu najavu zamijenili smo kratkim opuštenim razgovorom s velikom umjetnicom.

Tekst, foto: Vlatka Maleš/TZ Murter-Kornati

Uz šalicu mirisnog čaja od jabuka i cimeta (po izboru gđe. Bjelinski), mali lokalni restoran na Rudini se uz neumorno noćno zavijanje sjeveroistočnog vjetra pretvorio u caffee iz nekih nostalgičnih filmskih kadrova 50- tih godina. Ambijent kao stvoren za razgovor o nekim davnim danima, životu i ljubavi. Ono što bez glasa i riječi fascinira jest upravo živahan, iskričav duh koji pijanistica u sebi nosi gotovo mladenački prpošno. Možda su tomu zaslužni njeni murterski geni?

“Bila sam mezimica! Moja majka se udala vrlo kasno za ondašnje prilike, a mene je kao treće dijete rodila sa 46 godina. To je za ono doba bilo pomalo neobično, jer se u toj dobi postajalo i bakom. Tad sam pored klavira, jako voljela igrati košarku i rukomet, bila sam pravi sportski tip ”- prisjeća se pijanistica svoje mladosti, te nastavlja: “Po ocu sam Murterka, a majka je porijeklom iz Tisnog, rođena na Silbi, zbog prirode posla njenog oca. Preko 20 godina živjela je u Župnom uredu Murtera, pomagajući svom bratu župniku don Ivi Beraku u njegovoj službi”.

Nakon što je sa smješkom zaključila da joj je i majka bila uglavnom Murterka, zanimalo nas je kako je kao mezimica dvoje otočana odabrala baš klavir.

“Nakon udaje, moji roditelji su se preselili u Zagreb gdje je otac i studirao. Kod curici kod časnih sestra dogodio mi se taj fatalni susret sa zvukom klavira. Strastveno i uporno sam prionula na učenje sviranja. Bilo je teško vrijeme. Vladala je velika neimaština i moj prvi klavir bio je posuđen stari klavir od neke gospođe kojoj je mama svaki mjesec mukotrpno odvajala od prihoda i plaćala najam. Nije joj bilo lako, ali vidjela je da sam puno vježbala i bila jako ambiciozna”.

Ljerka Pleslić Bjelinski, prošla je sav put koji vodi do izvrsnog pijanista, glazbena škola, Klasična gimnazija, diplomirala je i magistrirala studij glasovira u klasi profesora Stančića, usavršavala se kod Antonije Geiger Eichorn, zatim u Parizu kod Magde Tagliaferro i Yvonne Loriod Messiaen, u Antwerpenu kod Francoisa Glorieuxa i u Budimpešti kod Petera Solymosa i Pala Kadosa. Surađivala je s brojnim orkestrima, iza sebe ima niz međunarodnih solističkih koncerata. Cijeli njen životopis impresivan je, u njega je uloženo mnogo truda, discipline, upornosti i kozmičke ljubavi.

Kad smo kod ljubavi, nismo mogli ne dotaknuti njenu ljubavnu bajku života, poznanstvo i brak sa doktorom pravnih znanosti i skladateljem čije je stvaralaštvo uvelike obilježilo hrvatsku glazbu prošloga stoljeća – Brunom Bjelinskim.

“Postala sam Brunova supruga, ono kako se kaže “na mah”! Bila sam njegov student i svaki tjedan donio bi mi novu skladbu, nešto što bi napisao posebno za mene. Meni je to bilo fantastično, doživljavala sam ga kao idola. Za mene je bio kao Beethoven i Mozart zajedno. Naravno, odmah bi naučila svaku skladbu, sva puna entuzijazma i ushita. Volio je da ja tako precizno sviram njegova djela, točno sa onim emocijama kojima bi ih skladao.

Dogodila se jedna zgoda… Nakon što me je pohvalio, iz mene je kao pravoj dalmatinki brzoj na riječima izletio šaljivi komentar : “Profesore, kad se vama sviđa da ja tako dobro sviram i kad me toliko hvalite, najbolje da se nas dva oženimo!”. Ja to naravno uopće nisam mislila nego je tako izletilo u šali, ali eto… Kaže se, što se izgovori da nebo čuje. Na mojoj trećoj godini to se i ostvarilo. Kao da nam je bilo zapisano- ta sudbinska privrženost među nama postojala je od prvog trenutka i drži me i danas jednako snažno dok sviram njegova djela”.

Njen suprug Bruno, bio je dijete Zagrepčanina i Bečanke, koji su poput Shakespearovih junaka, prkoseći roditeljskom negodovanju oko njihove mladenačke ljubavi pobjegli u Trst , gdje se i rodio. Sudbina je htjela da mu majka premine dok je bio beba, pa se otac vratio u Gundulićevu u Zagreb, gdje je Brunu odgojila baka. Zahvaljujući svojoj voljenoj Ljerki, osjetio je Murter koji ga je inspirirao na skladanje.

“Nakon udaje, dovela sam ga u Murter koji je tad bio veoma pitom i nešto novo za njega. U crkvi je slušao pučko pjevanje ,a jedna melodija ga je inspirirala i koristio ju je da napiše drugu simfoniju na tu temu “Zdravo tilo Isusovo na oltaru”. Mene je upoznao kad je imao samo jednu simfoniju, a za života ih je napisao 15”- ne skrivajući emocije će pijanistica.

Tijekom bračnog života i zajedničkog rada, osim stvaralaštvom, ovo dvoje umjetnika svoju su ljubav okrunili obiteljskim životom, dvojicom sinova, Deanom (filmski snimatelj) i Alanom (dirigent i skladatelj). Danas ponosna baka ima i pojačanje kod izvođenja koncerata, unučice Brunu (violinistica) i Erin (pijanistica).

Murter je redovito drugi dom gđe. Ljerke, u njenom intimnom domu podno Vršine i sv. Roka.

Večeras, u 20.30 sati u crkvi sv. Mihovila u Murteru, očekuje nas prekrasan koncert, prepun simbolike od nota, klavira i ljubavi. Vidimo se!

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here