Povodom okruglih 50 godina postojanja na murterskoj Slanici smo posjetili Reflektor, odmaralište Sindikata strojovođa Hrvatske, posljednje radničko odmaralište na Jadranu.
Ta 1968. je bila turbulentna, godina studentskih nemira u Europi, Praškog proljeća, sovjetske intervencije u Čehoslovačkoj, rata u Vijetnamu i antiratnih prosvjeda u SAD-u. Bila je puno više od parole sex, drugs & rock’n’roll. Budio se svijet. Beatlesi su u Indiji stvarali Bijeli album, feministice su izborile pravo prekida trudnoće, socijalističku Jugoslaviju, kojoj je tada pripadala Hrvatska, tresla je ekonomska, politička i socijalna kriza. Demonstracije se valjaju Beogradom i Zagrebom, stotine tisuća radnika bježi na “privremeni rad” u zapadne zemlje… hrvatski željezničari stižu na more.
Vijest da Hrvatske željeznice na Slanici podižu radničko odmaralište te 1968. godine i nije bila neka vijest. Jer bilo ih je stotine. Svaka boljestojeća firma u Jugoslaviji gradila je negdje na Jadranu skromnu ili manje skromnu ljetnu rezidenciju za svoje radnike, koji su se tu besplatno odmarali sa svojim obiteljima. Kako smo ’90-ih konačno shvatili da radnici postoje kako bi radili, a ne da se odmaraju, radnička su odmarališta iščezla. No u Murteru na Slanici je ostao “Reflektor”. Posljednju oazu radničkog odmora na Jadranu posjetili smo povodom obilježavanja 50 obljetnice postojanja.
– U ona vremena nije se baš smjelo puno pričati, ali vodila se briga o radnicima. Išlo se u zatvor, ali su radnici imali nekakva prava. Više-manje svaka firma, pa tako i željeznica, dio vuča vlakova, gradila si je odmaralište. Sami sebi su ga gradili radnici HŽ-a, strojovođe. Po mjesec dana su dolazili ovdje. Teren se kupio od privatnih vlasnika, željeznice su dale materijal, a radnici su sami sebi izgradili mjesto za odmor. Kad je počeo rat, ovdje su bili izbjeglice i prognanici, a u međuvremenu je bila privatizacija. U svim poduzećima je postojala mogućnost da sindikat preuzme radničko odmaralište, no većina sindikata se toga nije prihvatila zbog troškova koje iziskuje održavanje. Razmišljali su da je bolje da ostane na firmi, pa će firma ulagati i održavati odmaralište za svoje radnike. Međutim, kako je koja firma odlazila u privatne ruke, odmarališta su nestajala, prodavala su se ili im se namjena mijenjala u komercijalnu. Tako je propalo i poznato Podravkino odmaralište u Pirovcu, koje je bilo bolje od ovog našeg na Slanici, i niz dugih. Sindikat strojovođa ’93. godine se usudio i knjižio se kao vlasnik Reflektora. Jest, to je iziskivalo i materijalna sredstva i ljudske resurse, ali zato smo danas ponosni što imamo. Ostali smo jedino radničko odmaralište na Jadranu gdje radnik, umirovljenik i članovi njihovih obitelji mogu ljetovati na atraktivnoj lokaciji. Samo pet metara od mora za nekakvih 165 kuna mogu dobiti puni pansion. Imali smo sreću da su strojovođe 1968. godine odabrali ovakvo mjesto i što su ga sačuvali – ispričao nam je povijest Reflektora Dalibor Petrović, strojovođa iz Bjelovara, zamjenik predsjednika Sindikata strojovođa i direktor odmarališta.
– Bilo je to u ona davna vremena kada je bilo moderno da Hrvati idu na more – ruga se Petrović lakoći kojom se hrvatska radnička klasa ’90-ih odrekla teško stečenih prava i imovine.
Krš na Slanici kojeg su Murterini te 68. godine malo cijenili, danas vrijedi milijune. No, Sindikatu strojovođa ne pada na pamet da ga unovči prodajom ili da odmaralište prenamijeni u komercijalni turistički objekt.
– Tko nama koji smo trenutno u vodstvu Sindikata daje pravo da prodamo nešto što je generacija prije nas stvorila za generacije koje dolaze? Reflektor d.o.o. je trgovačko društvo koje se bavi pružanjem ugostiteljskih usluga u interesu radnika, na način da profit nije na prvom mjestu, nego pružanje mogućnosti radnicima i umirovljenicima da se odmore po izuzetno prihvatljivim cijenama. Danas smo otvoreni za sve, ne samo za članove Sindikata koji nas je osnovao… jer rad i radnik su za nas na prvom mjestu – kaže Petrović.
U Refloktoru se odjednom može odmarati između 110 i 140 radnika. Puni pansion je 165 kuna, a kako restoran odmarališta ima nešto veći kapacitet od onoga u smještaju, on je otvoren i za vanjske goste. tako da uz pansionce ovdje po relativno povoljnim cijenama doručkuje, ruča i večera tko god navrati na Slanicu.
– Imamo četiri stalno zaposlena radnika te desetak sezonaca. Jedan od stalno zaposlenih je u Zagrebu, odakle vodi booking, drugi je Murterin koji je kod nas glavni konobar, treći je Šibenčan glavni kuhar i četvrti je konobar koji zimi radi u našem Klubu strojovođa na Glavnom kolodvoru u Zagrebu, a ljeti je tu. Sezonski konobar kod nas ima plaću od 5.550 kuna. Ima osiguran smještaj i hranu, jedan dan odmora tjedno i dva dana plaćenog godišnjeg odmora na svaki odrađeni mjesec. Ako je student, ima pravo na tri plaćena slobodna dana za polaganje ispita… Nitko od sezonskih radnika u Murteru nema bolje uvjete od ovih što ih mi dajemo. To je i logično jer smo sindikat. Nama nije u interesu generirati kapital, bitno nam je zaraditi toliko novaca da možemo pokriti troškove. Mantra neoliberalnog kapitalizma da se može pozitivno poslovati i napredovati uz rezanja prava radnika, nije točna. Mi to ovdje dokazujemo. Želimo biti drugačiji, bolji, profitabilniji, bez zadiranja u prava i bez smanjivanja broja zaposlenih. I mi idemo s namjerom da napredujemo, da zaradimo više novaca nego laki, da ulažemo u uređenje odmarališta i da radnicima damo veće plaće nego smo davali lani. Sudeći po prvih mjesec dana ovogodišnje sezone, siguran sam da ćemo polučiti bolje rezultate od lanjskih. Da su nam radnici nezadovoljni, mogli bi se postaviti na trepavice i ne bi to uspjeli – objašnjava poslovnu politiku Reflektora direktor i strojovođa Petrović. 
Ujedno, Reflektor kroz ovih 50 godina nastoji u svom poslovanju biti odgovoran prema lokalnoj zajednici. Osim što uredno plaća sve dadžbine i prosljeđuje boravišnu pristojbu, odmaralište je na sebe preuzelo odgovornost za čišćenje znatnog dijela plaže. – Oni koji dolaze ovdje obavljati nekakvu djelatnost, ne mogu očekivati da će lokalna zajednica baš sve odraditi umjesto njih. Svaku večer jedan od naših radnika ode i počisti dio plaže za koji smo preuzeli odgovornost – kaže Petrović.
U znak zahvale za 50-godišnje gostoprimstvo prošlog vikenda Reflektor je upriličio “dan otvorenih vrata”, što je značilo da su svi Murterini bili pozvani na ručak. Strojovođe su uspjeli ručkom počastiti nekoliko desetaka Murterina, bez čije gostoljubivosti, ističu, ne bi bilo ni odmarališta.
Ubuduće Sindikat strojovođa kani biti aktivnije uključen u život lokalne zajednice. U tom smislu je Općini Murter-Kornati upućeno pismo namjere, kojim se za murtersku djecu nudi organizacija izleta na Advent u Zagrebu. – Želimo biti dio zajednice koja nam već 50 godina ovdje pruža lijepo gostoprimstvo. Bilo bi nam drago da dobijemo priliku uzvratiti ga s par dana u Zagrebu, ali i ne mora biti tako. Spremni smo, primjerice, školi kupiti dva računala ili učiniti nešto drugo u okvirima naših mogućnosti – kaže Petrović.
