Rubac, šudar, facol, hacol… Marame otoka Murtera u betinskom muzeju

0
1065
Otvorenje izložbe Marame otoka Murtera (Foto: Rudinapress/H. Pavić)

Marama,  nekada je bio vezan oko svake ženske glave. Štitio je od hladnoće i sunca, ukrašavao glavu i sakrivao kosu, ali i otkrivao mnogo o onome tko ga nosi… Danas je on samo baština, dio folklora. Sinoć je postala i muzejski eksponat – u Muzeju betinske drvene brodogradnje svečano je otvorena izložba “Marame otoka Murtera”.

Izložba “Marame otoka Murtera” nastavak je izložbe “Marame, šudari, hacoli… koja bila u veljači postavljena u Muzeju grada Šibenika – otkrila je na sinoćnjem otvaranju izložbe ravnateljica betinskog muzeja Kate Šičić-Čubrić.

Profesorica Jasminka Paić, ravnateljica Muzeja Kate Šikić Čubrić, etnologinja Sandra Barešin i ravnatelj Gimnazije Josip Paić (Foto: Rudinapress/H. Pavić)

Autorice izložbe, etnologinja betinskog muzeja Sandra Barešin i profesorica povijesti šibenske Gimnazije “Antuna Vrančića” Jasminka Paić uz pomoć gimnazijalki temu iz šibenskog muzeja su dodatno istražile na našem otoku, dokumentirale i rad prezentirale u ovdašnjem muzeju.

Marama, u Betini hacol, u Murteru i Tisnom šudar, u Jezerima facol, vjekovima je bila dio nošnje odraslih žena. Po šudaru se moglo prepoznati koliko žena ima godina, iz kojeg je sela, je li djevojka, udana ili udovica, a i prilika za koju ga nosi. Bila je ukras, a žene su težile da imaju ih imaju što ljepše i skuplje, kao danas torbice i cipele… Osim kao eksponati u Muzeju, sinoć su se marame mogle vidjeti i na glavama članica betinskog KUD-a Zora, njima su okićene bile i ulice, a vezanu oko glave nosila ju je i jedna žena u publici. Riječ je o 86-godišnjoj Betinki Stanislavi Jakovčev – Stajki.

Stanislava Jakovčev jedina u publici je nosila maramu kao svakodnevni odjevni predmet (Foto: Rudinapress/H. Pavić)

– Nosim je kad je zima, da mi glava ne zebe, a liti ne, jer mi je vruće – kaže o marami Stajka.  Nekad je, kaže, bila sastavni dio garderobe svake žene, djevojke ili bake, ali u Betini nije postojala stroga obveza njenog nošenja.  – Bilo je slobodno ići sa i bez marame, moga si kako si tija, ako si iša na ribe ili u polje. Ali ako si iša u crkvu, ako je bija neki svetac, znalo se kakav hacol moraš staviti. I vezivalo se drugačije, iza glave, ne ovako ispod brade – otkriva nam Stajka.

Mnogo toga o maramama i običajima vezanim uz marame može se saznati na izložbi Marame otoka Murtera koja će u Muzeju betinske drvene brodogradnje biti otvorena sve do kraja svibnja.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here