Razmjenom starog sjemenja i vrlo zanimljivim predavanjem istaknutog znanstvenika i aktivista mr. sc. Romana Ozimeca u Betini je započelo okupljanje ovdašnjih entuzijasta oko ideje očuvanja izvornih kultiviranih biljnih i životinjskih vrsta, odnosno smanjenja ovisnosti o uvozu unificirane, hibridne, pa i genetski modificirane hrane.
“Agrobioraznolikost – stare sorte i pasmine Dalmacije” naziv je predavanja kojim je magistar agronomije Robert Ozimec u srijedu navečer okupio dvadesetak osvještenih s otoka i iz Pirovca, svjesnih ekološke, zdravstvene, kulturne, političke, turističke, gospodarske ili neke druge vrijednosti još uvijek živog ratarsko-stočarskog nasljeđa što smo na ovom prostoru baštinili od predaka i sačuvali ga od izumiranja. Makar u tragovima.
Poznato je da je domaća proizvodnja kod nas gotovo pa nestala. Pod naletom jeftine hrane i unificiranog sjemena što ih proizvode globalne megakorporacije malo po malo nestaju ne samo poljoprivredne površine nego i biljne i životinjske vrste što su ih ljudi kroz stoljeća i tisućljeća kultivirali. Tako nestaju vrste prilagođene našem podneblju, a zamjenjuju ih one stvorene u laboratorijskim uvjetima, prilagođene uzgoju u uvjetima koji na otoku zasigurno ne postoje niti će ikad postojati.
– Razvijaju se čak sorte kojima za uzgoj nije potrebna zemlja, koje su stvorene za velike staklenike u kojima rastu u skupo stvorenim, posve umjetnim uvjetima. I zbog takvih vrsta potiskuju se i nestaju vrste koje su se stoljećima trudom naših ljudi prilagođavale ovom geografskom podneblju – upozorio je, među ostalim, Ozimec.
Slično se događa i sa stokom. A osim sorti i pasmina gube se i znanja poljoprivredne proizvodnje, ratarstva, stočarstva i ribarstva, koje zamjenjuju nove vještine, koje se svode uspješnije i brže kretanje među policama, čitanje kataloga i hvatanje akcija u supermarketima.
U takvoj situaciji, kaže Ozimec, može doći do velikih problema s našom prehranom u slučaju potresa na svjetskom tržištu.
Ozimec je okupljenima otkrio mnoga znanja koja je prikupio u svojim istraživanjima i u ovakvim prigodama te je podijelio nešto sjemenja kojeg je sam uspio spasiti. Ali i njega su u Betini nešto naučili i dali mu svoje sjemenje. Marija Skračić podijelila je sjemenke raštike i naučila ga da se ona ovdje zove broskva, Milena Bilić s ovim skupom je podijelila svoje suhe smokve i tehnologiju sušenja, Sanja Mrša Vukman sljez, rigu i mnoštvo drugog sjemenja… Stanislavi Jakovčev – Stajki, 86-godišnjoj Betinki koja je kopala još u vrijeme kada mnogima od njih još nisu bili rođeni ni roditelji, najmanje je trebalo bilo šta objašnjavati.
– Zašto čuvati svoje sime!? Pa jer je bolje. Da ne siješ kupovno, koje manje daje a više pita – kaže Stajka koja je podijelila sjemenje slanutka, jarog graha, nešto češnjaka i dvije vrste glasovite betinske pomidore.
Predavanje i razmjena sjemenja nastavljeni su dugim razgovorom. Zaključak je da se oko ove inicijative započne okupljanje ljudi na otoku i šire koji će među sobom razmjenjivati znanja, iskustva i sjemenje te po potrebi i zajednički nastupati. I razviti ozbiljniju proizvodnju za vlastite potrebe, pa i za tržište. Okolnost da se inicijativa razvija u okruženju gospodarski vezanom uz turizam koji u posljednje vrijeme sve više zahtijeva izvornost, daje priliku starim sortama i pasminama, o kojima je izlagao Ozimec, da prežive i da njihov uzgoj postane profitabilniji od kupovine jeftine unificirane industrijske hrane.
S ciljem poticanja na razmišljanje i djelovanje u tom smjeru, iz Muzeja betinske drvene brodogradnje najavljuju još ovakvih i sličnih predavanja i radionica. Zainteresirane za razmjenu sjemenja pozivaju da se jave u inbox njihove Facebook stranice.
Evo i snimke predavanja:
