RAZGOVOR S LAUERATOM Pitali smo što je točno učinio Ivo Juraga Nadov

0
4035
Ivo Juraga Nadov (Foto: Rudinapress/H. Pavić)

Ivo Juraga Nadov ovogodišnji je dobitnik nagrade za životno djelo Općine Murter-Kornati za, kako službeno stoji, izniman doprinos u kulturnom i društvenom životu.

Nemjerljivo je zapravo njegovo djelo jer da u točno određenom trenutku nije učinio ono što je učinio, pitanje je kolikom bi, i bi li uopće, Murter bio točkicom na arhipelagu kulturnih, društvenih, onodobno čak i zabavnih događanja u Dalmaciji. A što je to točno učinio, upitali smo laureata.
Ajde ti u ku…! – sočno nam je otfikario na samom početku, što zapravo znači da je izuzetno dobre volje i da smo mu vrlo dragi.

Nagrada je dodijeljena na Dan Općine Murter-Kornati (Foto: Rudinapress/H. Pavić)

Šalu na stranu, jer je on jedan ozbiljan i odgovoran gospodin (uostalom, 80 mu je godina punih!), sve je počelo, kaže, 1962. godine s prvim uprizorenjem „Vedrog murterskog ponedijka“. Ansambl koji je svirao u hotelu na Slanici bio je slobodan jedino ponedjeljkom i jedino smo ga toga dana mogli angažirati, zato „ponedijak“. U to je doba bila popularna radijska emisija koja se zvala „mikrofon je vaš“ pa je i naš „ponedijak“ imao tu rubriku, što će reći karaoke. Osim natjecanja u pjevanju, uveli smo izbor najljepše ćelavice, poznavanje murterskih riči, pismo kume Ane, nagrađivali smo one koji su imali fotografiju punice u novčaniku (ne sićan se ‘eli i’ko dobija nagradu!), kroniku Ive Šikića Balare (govorija je sam Balara iz pameti) i Svevidusa, rimskog duha koji je kritizirao društvene anomalije. Svevidus je bio ideja Tomislava Skračića, a voditelji smo bili ja i Sonja Stipanelova Bulina – govori Nadov o priredbi koje se još mnogi (60+) sjećaju i kažu da su s neopisivim nestrpljenjem čekali „ponedijke“. Već dogodine, kaže Nadov, s Turističkim su društvom sklopili ugovor i dobili 25 tisuća dinara za organizaciju, a Društvo je ubiralo prihod od ulaznica.
Uslijedila je vojska, a u Murter se vratio 1967. i nastavio gdje je stao.

Ivo Juraga Nadov (Foto: Rudinapress/H. Pavić)

Tada je već bila oformljena jedna društvena grupa. Imali smo razne priredbe, a jedna od boljih je bila Murterska fešta. Ponovno smo oživili murterski četveroglasni zbor, a kako ga amaterski više nismo htjeli voditi, doveli smo profesora Stanka Miličića – sjeća se Nadov i skromno prešućuje svoje zasluge za razvoj pučkog pjevanja u Murteru, a velika, možda najveća, ako se njegove zasluge uopće mogu gradirati, zasluga pripada mu za osnivanje Društvenog centra Murter unutar kojega je djelovala i knjižnica.
Bilo je to 14. kolovoza 1966. godine u prigodi obilježavanja 100. obljetnice Čitaonice. Da ne duljim previše, murterski politički establishment je prihvatio inicijativu takozvane „ustaške trojke“, a činili smo je Berislav Turčinov Specijalni („ustaški zet“), Tomislav Skračić („ustaški sinovac“) i ja („ustaški sin“), koji smo prethodno u zadarskoj kavani Central održali prvi (konspirativni) sastanak i o proslavi Čitaonice i o osnivanju Društvenog centra. Svoj smo prijedlog podastrli svemoćnoj mjesnoj partijskoj organizaciji i dobili zeleno svjetlo. Zadaća mu je bila njegovanje i promicanje općeg kulturnog djelovanja u mjestu i tu je zadaću obavljao s vrlo zapaženim rezultatima sve do Domovinskog rata, kada je ugašen.

Ivo Juraga Nadov (Foto: Rudinapress/H. Pavić)

Ivo Juraga Nadov, budući da ima gotovo apsolutni sluh, osnivač je i svojevremeno vrlo uspješne, i prve u Murteru, klape Murter.
Klapu sam osnovao 1972. godine, kad sam već bio razriješen svih dužnosti. Godinu dana kasnije otišao sam u Zadar, ali nisam prekidao društveni angažman u Murteru. Radio sam na predstavama u izvedbi dramskih amatera i u pjevačkom zboru sve do sredine ’80-ih. Tada sam se izgubio na 15 godina, a kad sam 2000. otišao u mirovinu i vratio se u Murter, na nagovor voditeljice Narodne knjižnice i čitaonice pokušao sam ponovno oživiti Vedre murterske ponedijke i aktivno sudjelovati u društvenom životu Murtera.
Tako je nastala ljetna manifestacija Murterski pir. Nešto što je Juraga dugo nosio u sebi smatrajući da Murterini mogu i moraju pokazati svekolikom mnoštvu promatrača. Dio baštine, a i da se ne zaboravi jedinstven običaj pirovanja u Murteru. Na žalost, godine ne praštaju, a omiljena uzrečica Nadova (kad se nadimak, u ovom slučaju povezan s pripadnosti obitelji, poistovjeti s imenom!), je „Gospe moja, da sam bar 20 godina mlađi!“, i „kad više nisam mogao skakati po pozornici, uhvatio sam se pera i počeo u Murterskim godišnjacima objavljivati svoje članke“.

Dodjela nagrade (Foto: Rudinapress/H. Pavić)

Nisu to bili samo članci. Bile su to studije o tradicijskom životu i običajima u Murteru u prvoj polovici 20. stoljeća, o dramskom amaterizmu u Murteru, o klapskom pjevanju…, gotovo u svakom broju njegov je prilog, a u posljednjem broju, tiskanom ove godine autor je središnje teme „Naselje Murter – priče i spoznaje“. Na jednom je mjestu, u jednom tekstu, sabrao sve dosadašnje znanstvene spoznaje i priče suvremenika o nastanku naselja, njegovu opstanku i širenju. Nemjerljiv je doista prilog Ive Jurage Nadova, profesora hrvatskog jezika i književnosti i nesvršenog povjesničara umjetnosti (iako povijest umjetnosti ima u malom prstu), u kulturnom i društvenom životu Murtera. Murter zasigurno ne bi bio ovakav i ne bi iznjedrio glumačke, pjevačke, glazbene i ine veličine da nije bilo pionirskog napora njegova.

Ivo Juraga Nadov daje izjavu za Hrvatski radio (Foto: Rudinapress/H. Pavić)

Ljetno kino 1968.

S obzirom na već tada značajnu prisutnost turista, otvorilo se pitanje večernjeg zabavnog života, ponajprije ljetnog kina. Moglo se samo improvizirati. Ledina, danas asfaltirana, ograđena od ulice običnim daskama, služila je tada kao glavni i jedini prostor na kome se održavalo takmičenje onda vrlo popularnog murterskog malonogometnog turnira. Odmah nakon utakmice podigli bi se stupovi na koje se vješao ekran, po ledini postavile klupe i prikazivanje filma moglo je početi. Sjećam se dobro „otvorenja“ tog ljetnog kina u ljetu 1968. godine. Gledali smo film Ben Hur – sjeća se Nadov početka prikazivanja ljetnih filmskih projekcija u istom prostoru gdje se i danas to radi.

Ivo Juraga Nadov (Foto: Rudinapress/H. Pavić)

Što bih mijenjao, učinio…

Predlagao sam svojedobno da se oformi grupa od 20-ak ljudi koja bi Murterski pir uvježbala i održavala ga jednom godišnje zajedno s pukom. Žao mi je što se to nije realiziralo. Žao mi je i što se ukinuo Društveni centar. Treba nam nekakav kulturni centar, neko središte oko kojeg bi se razvijao dramski amaterizam i folklorni rad. Knjižnica, po zakonu, nije toliko „širokopojasna“ – žali i istovremeno sugerira  Ivo Juraga Nadov, a njegove je sugestije vrijedno poslušati.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here