Suzbijanje svih oblika isključivosti, zatvorenosti i neznanja, da se ne kaže ograničenosti, zadrtosti ili zatucanosti, imperativ je svih društava koja žele biti dio moderne, globalne civilizacije 21. stoljeća. A jedna mlada osoba iz Pirovca zaslužna je što se ovo mjesto svrstalo među one najrazvijenije centre iz kojih se ideje tolerancije i multikulturalnosti šire svijetom.
Radi se o Ines Kukrić, studentici sada već četvrte godine Učiteljskog fakulteta u Zagrebu i članici AIESEC-a, neprofitne studentske organizacije koja djeluje u 130 zemalja svijeta koja, između ostalog, svojim članovima osigurava osobni i profesionalni razvoj kroz međunarodne programe razmjene. Ines je ljeto provela u Turskoj, u gradu Izmiru, gdje je zajedno s brojnim volontorima iz cijelog svijeta kroz AIESEC-ov projekt Step Up podučavala tursku djecu osnovama engleskog jezika.

– Samo učenje engleskog jezika nije ono najvažnije što smo pokušavali naučiti djecu u Turskoj. U toj zemlji još uvijek se dovoljno ne uvažavaju ni kulturne razlike, rodna ravnopravnost i druge vrednote koje naša civilizacija želi poticati. Svijest o postojanju i potrebi uvažavanja različitih kultura, vjera, jezika, rasa, mišljenja, različitih životnih stilova… treba razvijati kod djece i mladih kako bi se njima osobno, a i cijelom društvu otvarale nove perspektive. Ljudska prava, ravnopravnost spolova, kultura mira i nenasilja, održivi razvoj ne pripadaju samo najrazvijenijim zajednicama, nego čitavom čovječanstvu – pojasnila nam je Ines.
Šest tjedana je u Izmiru, lučkom gradu s četiri milijuna stanovnika, svaki dan od 10 do 17 sati male Turke učila osnovama engleskog jezika. Osim toga, među djecom, ali i volonterima koji su stigli iz Meksika, Pakistana, Indije, Kanade, Rusije, Tunisa, Maroka, Alžira, Srbije, Rumunjske, Afganistana, Izraela, Kine, Egipta, Kazahstana, Kirgistana, Egipta, Jordana, Azerbejđana, Albanije… ona je prezentirala svoju zemlju i, naravno, svoje mjesto. Hrvatsku i Pirovac predstavljala je u formalnim i neformalnim prigodama. Zajedno s kolegicom iz Zagreba predstavila nas je i pripremajući nacionalne specijalitete, među kojima su se našle i fritule.

– Tu je bilo i smiješnih situacija. Kad su me pitali o Pirovcu i njegovoj povijesti ispričala sam im i kako je mjesto dobilo ime Zloselo, o tome kako su Pirovčani sa zidina Turke polijevali vrućim uljem. Naravno, ispričala sam i mnoge druge, važnije stvari o Hrvatskoj i Pirovcu, ali im se ova legenda o starom imenu Pirovca jako svidjela i svi su se smijali – ispričala nam je pirovačka volonterka.
I sama je, kaže, ovdje mnogo naučila o mnoštvu i različitosti svjetskih kultura, posebno o turskoj. U toj zemlji je ostavila hrvatsku zastavu, dok je zastava Pirovca otišla u Pakistan. Sa sobom je, osim suvenira, donijela vrijedno iskustvo te nova znanja i vještine koje će joj pomoći ne samo u osobnom i profesionalnom razvoju, već i u svjedočenju i promicanju poštovanja kulturne raznolikosti i svih ostalih spomenutih vrijednosti u vlastitom okruženju.