EKOLOGIJA Izmjenama UPU-a Pirovac se određuje prema smanjenju emisija CO2 i održivom razvoju

0
2333
Pirovac (Foto: Rudinapress/H. Pavić)

Energetska učinkovitost i održivi razvoj ili estetika? Što je važnije? Podižete li krov u Pirovcu susrest ćete se s jednim naoko prostim detaljem, ograničenjem postavljanja solarnih panela na 1/3 krova. No, inzistiranje na estetici nauštrb energetske učinkovitosti i ekološke održivosti je puno više od detalja. Ova vrlo važna odredba urbanističkog plana odraz je stanja duha čovječanstva koje u svojoj pohlepi proždire majku Zemlju i nezaustavljivo srlja u propast.

PIŠE: Igor Meić

Nedavno smo svjedočili događaju esencijalno značajnom za čovječanstvo. Prenijela ga je većina medija. Neke je vijest ostavila ravnodušnima, neke je zabrinula više neke manje, ali već sada o tome ni slova ni glasa. O toj temi se nešto više priča u krugovima ekologa, klimatologa, ekoloških ekonomista, te u krugovima aktivista. Riječ je, naime, o tome da smo od 1. siječnja do 2. kolovoza ove godine od planeta Zemlje potrošili, ili bolje rečeno uzeli, onoliko energije i resursa za čiju regeneraciju planetu treba godinu dana. Znači, živimo na ekološki dug, čije bi kamate za nas mogle izazvati katastrofalne posljedice.

Papa Franjo, kao jedan od većih duhovnih autoriteta našega planeta, i fizičar Stephen Hawking, ništa manji autoritet u znanosti, u studenom prošle godine su na znanstvenom skupu “Znanost i održivost” održanom u organizaciji Vatikana upozorili da znanost mora biti u službi ekološke ravnoteže. Za tim do sada, napomenuo je papa Franjo, nikada nije postojala tolika potreba. Kolika je ta potreba pokazuje činjenica da se akumulacija ekološkog duga ubrzava. Ispada da čovječanstvo koristi resurse skoro dva planeta, a ima samo jedan. U tome se da naslutiti razlog zbog kojeg je Hawking prošle godine rekao da čovječanstvo na zemlji neće preživjeti još tisuću godina te da mora tražiti alternativne planete za naseljavanje.

Solarni paneli (Foto: MZOE)

CO2 sudjeluje u ovom zaduživanju sa čak 60 posto. U tome prednjače industrijski najrazvijenije zemlje, a njih slijede zemlje u tranziciji. U Kopenhagenu je među najvećim državama zagađivačima potpisan sporazum o sprečavanju porasta temperature za više od 2ºC. No, sporazum nije bio obvezujući, a stvar je u tome da ako pređemo temperaturnu granicu, prema mnogim znanstvenicima, pokrenuti globalni ekološki procesi neće biti zaustavljivi. Svjetska banka u svojim izvješćima upozorava na posljedice takvog scenarija radi kojeg dolazi u pitanje mogućnost preživljavanja. Upozoravaju iz NASA-a, iz brojnih instituta, sveučilišta, državnih i svjetskih agencija. Postavlja se pitanje zašto se ciljevi iz Kopenhagena ne ispunjavaju. Dapače, emisije CO2 rastu i veće su no ikada, a znamo da atmosferske prilike oblikuju život na zemlji.

Patrijarhalno društvo svoj intelektualni vrhunac dostiže u tvrdnji filozofa Francisa Bacona da čovjek treba svojim razumom pokoriti prirodu, da je on njen gospodar. U takvom načinu razmišljanja možemo naći razlog za zanemarivanje zaključaka drugog zakona termodinamike prema kojem pretvorbom energije jedan dio energije se nepovratno gubi. Analogno tome kada neki sustav, uzimajući energiju iz okoline, radi sebi red ostavlja nered u okolini iz koje crpi energiju. Što veći red, veći je i nered. Tu dolazimo do sve brojnijih kritika o svakodnevnim frazama političara o rastu. Ekonomski rast, gospodarski rast… Postavlja se pitanje je li on moguć? Do kada? I da li je uopće taj rast koji stalno zbraja realan, stvaran?

Panorama (Foto: Rudinapress/H. Pavić)

Iz navedenog proizlazi da nam preostaje inzistirati na održivom razvoju, obnovljivim izvorima energije i promjenama civilizacijskog razvojnog obrasca. NE bjesomučnoj trci za rastom, DA razvoju. Razvoju ka kvalitetnijem i humanijem životu. Iz ovakvih razmišljanja izniknuo je najbrže rastući globalni društveni pokret pod nazivom Odrast. Jer, ljudi nisu tržišni elementi, već je tržište radi ljudi. Novim humanizmom bi mogli prozvati ekologiju, bioetiku itd. jer bez uravnotežene prirode i brige o Zemlji nema ni ljudi. Dakle, znamo čemu stremimo i zašto, ali u ovakvom svjetskom uređenju gdje vlada politika moći koju određuju kapital i bogatstvo prijelaz na obnovljive izvore energije nije jednostavan. Neoliberalni tržišni kapitalizam još više otežava taj prijelaz, jer ako korporacijama daje prednost pred ljudima, što je tek sa prirodom!? Tranzicija na obnovljive izvore energije u svijetu se ne odvija dovoljno brzo, ali se ipak odvija.

No, što se događa u Hrvatskoj? Dok cijeli svijet ide ka tome da se izbaci upotreba naftnih, ugljičnih derivata, naša Vlada najavljuje prodaju HEP-a i kupovinu INA-e. Suvišno je u tome i pokušati tražiti logiku. Izgleda da nam treba ministarstvo prilagodbe klimatskim promjenama, energetske tranzicije i integracije. Zašto ne? Nafte ionako nemamo, a sunca i vjetra je kod nas u neograničenim količinama.

Pirovac (Foto: Rudinapress/H. Pavić)

Zbog navedenog je pitanje s početka teksta o tome što nam je važnije, estetika ili energetska učinkovitost, pitanje civilizacijskog dosega naše male zajednice. Jasno je da Općina Pirovac ne može sama zaustaviti klimatske promjene, ne može okrenuti svijet iz utrke za imaginarnim rastom prema održivom razvoju, ali može izabrati stranu, ispravno se odrediti i svrstati se među civilizirane i svjesne. Za početak, to možemo učiniti kod najavljenog donošenja izmjena i dopuna Urbanističkog plana Općine Pirovac. Imamo se razloga nadati da će biti sluha za ekološka pitanja. Jer, jedna smo od rijetkih općina u Hrvatskoj potpisnica međunarodnog Sporazuma gradonačelnika za klimu i energiju kojemu je cilj smanjenje emisija CO2 za 40 posto do 2030. godine. Ili smo u međuvremenu promijenili mišljenje pa nam je izgled krova važniji od principa?

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here