Slovačka obitelj Kopčak ove je godine u Murteru ljetovala već devetu godinu za redom. Uvijek kod iste gazdarice, Nevice.
Lucia Majersky, danas Kopčák, imala je deset godina kad je prvi put s tetom bila u Murteru, u kampu na Slanici. Poslije je s roditeljima u isti kamp dolazila četiri godine za redom. Budući da je učila svirati violinu, njezin otac Ján Majersky, poznati slovački graditelj violina, vozio bi je u sandolini na obližnji otočić – svjetionik Prišnjak gdje bi ona „cvičila, cvičila“ dok bi otac odspavao svoju popodnevnu rundu. Odrastajući u glazbenom okruženju, Lucia je upoznala Dimitrija Kopčáka, mladog svirača viole čiji je otac Sergej Kopčák najpoznatiji slovački bas, gostujući član svih svjetskih teatara sa statusom stalnog gosta Metropolitan opere u New Yorku, gdje je proveo 22 godine.
Danas Lucia svira u ansamblu Opere slovačkog Nacionalnog kazališta u Bratislavi, a Dimi je član Slovačke filharmonije. Zajedno su prvi put došli s prijateljima u Murter u ljeto 2002. godine, a zatim 2008. s djecom Larisom i Kirilom. Lara je imala tri godine, a mali Kiri jedva 18 mjeseci. Iznajmljivač kojega se sjećaju iz 2002. više nije bio u Murteru pa su nakon cjelonoćnog putovanja iz Slovačke, umorni, gladni i žedni u rano jutro tražili smještaj.
– Dovela ih je Jasna Mačukina, žena otvorena srca koja voli pomoći svakomu. Srića pa mi je apartman bija slobodan, Lucia je već bila prilično nervozna. Zamisli, s dvoje male dice dojti bez rezervacije! A di? U nepoznato! – priča njihova prva i posljednja gazdarica Nevica Mudronja, poznata članica ženske klape Mela, a planetarno poznata po svojim krumpirima, sigurno najvećima u županiji, a vjerojatno i šire. Prva i posljednja zato što Kopčakovima ne pada na pamet promijeniti je. Ona je njihova sudbina, „najbolja gazdarica na svijetu i mi je volime“, kaže uglas obitelj Kopčák, koja svake godine od 2008. dolazi u Murter, naravno – kod Nevice.
– Ona pjeva, bliska nam je po vokaciji, kod nje se osjećamo kao doma, ne bismo je mijenjali ni za što – kaže Dimi, koji je ove godine u jednoj agenciji našao razglednicu na kojoj su Nevica i mala Lara obučene u nošnje u Murterskom piru, manifestaciji koja se svakog ljeta održava u Murteru i koju Kopčákovi nisu propuštali sve do ove godine. Ove godine su otišli dan prije održavanja Pira. Šteta jer, kažu, vole te narodne običaje i napjeve. Slične su njihovima. Ta, naravno, kažu, srodne smo slavenske duše. Kao nadomjestak za Pir sretni su što su ove godine upoznali Antu Jelića Bricu, poznatog člana poznate Masline i još poznatije ugašene klape Šibenik. Na nekoliko zajedničkih večera u Nevičinoj organizaciji Lucia i Ante su „cvičili, cvičili“, Ante na gitari a Lucia na Kirilovoj maloj violini (naravno da i Kiri i Lara sviraju, ona klavir, a on violinu koju je izgradio njegov djed, i još pjeva u muškom dječjem zboru).
Ante je njihova cvičanja snimio na CD na kojem je napisao „Murter, ljeto 2017.“ i toliko raznježio Luciju da je i suzu pustila. Šteta što se nisu ranije upoznali Ante i Lucia, propustili su mnoga „cvičanja“, ali nadoknadit će to u idućim godinama. Jer, Kopčákovi će doći i dogodine.
Oni su u Murteru kao doma. Poznaju sve plaže, staze i putove. Sjećaju se Murtera kad se na Podvrške nije moglo pristupiti autom s druge strane. I taj im se Murter, kaže Dimi, puno više sviđao. Budući da su ljubitelji stare arhitekture, u mjestu im se najviše sviđa Stari Murter. Staro selo je tako krasno, reći će Dimi, a ova nova zdanja niti ne gleda. Mi to ne volime! Ipak, ono što ih vraća iz godine u godinu, njihova je gazdarica.
– Ma zamisli, ki turisti. On s menun kosi, sastavja namještaj, nosi, a ona će peglati, čistiti, sve će raditi što mi triba. Oni više i nisu turisti. Mi smo kao jedna obitelj – zaključila je Nevica priču o Kopčakovima.
