Ogranak Matice hrvatske u Murteru izdao je novi, 13. i 14. (dvo)broj Murterskoga godišnjaka za godine 2015. – 2016. Iako uredništvo još nije odredilo datum njegova predstavljanja javnosti, vrijednu publikaciju valja zabilježiti.
Naselje Murter – priče i spoznaje, naslov je novoga Godišnjaka, a središnja tema obrađuje postanak i opstanak naselja pod Vršinom.
– Ovo je priča o Murteru. Ne o otoku, nego o mjestu, naselju današnjeg imena Murter, o njegovu nastanku, postojanju i mijenama kroz koje je u svojoj povijesti prolazilo – započinje svoju priču autor Ivo Juraga Nadov i time sugerira da se naselje u svojoj povijesti zvalo i drukčije. Nakon uvodnog dijela o naseljima na ovom prostoru od prapovijesti do danas, autor nastavlja o naselju pod Vršinom, kako je nastalo današnje Selo “čije je ime evoluiralo od Velikog Sela preko Srimča do Murtera”, o strukturi, podrijetlu, prezimenima…njegovih stanovnika, o širenju naselja na Hraminu te o današnjem stanju. Svoju je priču Juraga Nadov temeljio na znanstvenim spoznajama i nepobitnim činjenicama, ali je u nju upreo i kazivanja suvremenika, priče i zanimljivosti iz starog Murtera, a sam tekst otvaraju dvije “pisme” narodnih pjesnika – Pisma o Kolentumu gradu i Pisma na čast Blažene Divice Marije.
Autor se u nastavku središnje teme osvrće na stare murterske volte, one u Selu i one na Hramini, ali ih ne nabraja samo taksativno kroz svoju šetnju po Murteru već ih i razlučuje ovisno o njihovoj namjeni, a sukladno tome i različito naziva. U jedno je siguran, naime da “nas upravo taj naš volat, između ostaloga, identificira i povezuje s određenim širim prostorom – Mediteranom. I to ne samo s Mediteranom kao specifičnim podnebljem već prije svega i nadasve s mediteranom kao metaforom za prostor jedne kulture iznjedrene, među ostalim, i iz specifičnog odnosa kamena, mora i čovjeka u prostoru kojemu je sam Bog namijenio zadaću ishodišta europskih (i inih) kultura.” Svojom pričom o murterskim voltima Juraga Nadov je nenamjerno, ali s pravom, opalio pljusku modernoj murterskoj arhitekturi koja u pravilu nema nikakve poveznice s kulturnim nasljeđem, a počesto ni sa zdravim razumom.
Godišnjak nadalje obrađuje dječje igre u Murteru u drugoj polovici 20. stoljeća. U tekstu Ajmo se igrati na… autor Vladimir Skračić se prisjeća igara iz svoga djetinjstva, ali priča nije završena, ovo je tek njezin prvi dio. Stoga autor moli sve kojima sjećanje na djetinjstvo nisu pomutile svakodnevne brige da se uključe u kreiranje drugog dijela priče o murterskim dječjim igrama u prošlom nedigitaliziranom stoljeću. Kate Šikić Čubrić pisala je o načinima liječenja u Murteru u 19. i 20. stoljeću, a Mario Škalabrin donosi putopisni tekst Putovanje na Šri Lanku. Slijede vrijedni književni prilozi, a Godišnjak, kao i svi prije njega, završava literarnim prilozima najmlađih.
Iako formatom neznatno manji i ponešto suvremenijeg dizajna od dosadašnjih, što će se nekome svidjeti, a nekome ne, novi broj Murterskoga godišnjaka svojom se središnjom temom nastavlja na sadržajno i tematsko određenje prijašnjih brojeva. Svima njima je u fokusu murterski kraj i njegovi ljudi. Podsjetimo na naslove svih dosadašnjih Murterskih godišnjaka, a to su ujedno i središnje teme brojeva: Murterski posjed, Murter i njegova župa u prošlosti, Sto četrdeset godina murterske Čitaonice, Murterski autobiografski zapisi, Dvije talijanske okupacije, Murter u prvoj polovici 20. stoljeća, Sto godina murterske uljarske zadruge, a pretposljednji broj iako bez središnje teme donosi vrijedne priloge o murterskom govoru, etnografski prilog o murterskoj nošnji s početka 20. stoljeća te povijesni prilog o Murterinima u mletačkim kopnenim i mornaričkim postrojbama.
