Lujka Obratov, flautistica o kojoj smo pisali proteklog vikenda nakon par prospavanih noći govori o Međunarodnom natjecanju puhača održanom u Varaždinu, ali i odgovara na nekoliko naših pitanja vezanih za njezino glazbeno iskustvo.
Vrijedno je spomenuti (za one koji nisu upoznati) kako se Lujka iz Varaždina vratila kući u Tisno, osvojivši prvu nagradu na Woodwind & Brass natjecanju.
Mlada Tišnjanka (13) učenica je Osnovne škole Vjekoslava Kaleba Tisno, ali i učenica Glazbene škole Ivana Lukačića u Šibeniku.
Povodom osvojene prve nagrade na Međunarodnom natjecanju, razgovor s flautisticom obavili smo virtualnim putem.
Kako je bilo u Varaždinu? Opiši nam malo svoje iskustvo sad kad su se emocije slegle.
Ovo mi je bio prvi put da sam išla u Varaždin i sigurno ću se ovog posjeta zauvijek sjećati. Nikada prije nisam sudjelovala na ovako velikom natjecanju, pa sam bila jako uzbuđena.
Koliko dugo ideš u glazbenu školu?
Šest godina.
Sviraš flautu… Kako bi predstavila to što radiš, kako bi nekome opisala svoj odnos prema flauti?
Sviram flautu već pet godina. Flauta je za mene moja prijateljica koja će uvijek imati vremena za mene. Kada sviram osjećam kao da me savjetuje ili priča neku priču!
Zašto baš flauta? Ima li nešto posebno što te privuklo k njoj?
Da budem iskrena nisam htjela svirati flautu, ali sam se vrlo brzo zaljubila u taj instrument. Privukle su me kompozicije koje bi jednog dana htjela svirati.
Koja ti je omiljena kompozicija?
Syrinx je moja omiljena kompozicija.
Koliko puta na tjedan ideš u Šibenik u glazbenu školu?
U glazbenu idem dva puta na tjedan, često to bude i tri najviše zbog orkestra i korepeticija s profesoricom Mirjanom Erceg – Runjić.
Imaš li neki uzor?
Uzor mi je Emmanuel Pahud.
Tko te najviše podržava?
Najviše me podržava moja draga profesorica Ruža, ali i prijatelji i obitelj.
Da li ti je važno osvojiti publiku?
Naravno, uvijek mi je želja osvojiti publiku.
Imaš li tremu pred nastup?
Trema je moj najgori neprijatelj kojeg pokušavam poraziti, vidjet ćemo hoću li uspjeti!
