Tradicija murterske Uljarske zadruge čuvat će se i prezentirati u Jezerima

0
2358
Stara uljara u Murteru (FB album Stipe Markov)

Zbog inercije, neznanja, nedostatka prostora ili tko zna čega drugoga, Murter je opet propustio biti prvi u oživotvorenju dobrih ideja koje svoje uporište itekako imaju u povijesti.

Pretekla ga je susjedna općina Tisno, koja je već poduzela pripremne radnje za otvaranje muzeja masline ili kuće maslinarstva i maslinova ulja. I to u Jezerima. Ova činjenica osobito ljuti dobre poznavatelje prilika na zajedničkom otoku Murteru, koji kažu da Jezera nikad nisu bila poznata po maslinarstvu za razliku od Murtera i Betine. To je katastrofa, zavapili su neki od njih, dodajući – ajde da je u Betini, ali u Jezerima…!? Naš odgovor njima i svima bio je i jest – tko nam je kriv!
Svoju bogatu tradiciju maslinarstva Murterini će imati prilike prezentirati u budućem muzeju u Jezerima, a to što su nekada (davno!?) prednjačili i po broju maslina, i po tehnologiji prerade maslina ne samo na otoku nego u cijeloj Dalmaciji, (p)ostat će hrana za nostalgičare. Murterski godišnjak iz 2011. godine u izdanju Ogranka Matice hrvatske bio je posvećen 100. obljetnici podizanja zgrade Uljarske zadruge u Murteru. Središnju je temu obradio povjesničar Kristijan Juran, koji tvrdi da je tijekom prošlog stoljeća u Murteru djelovalo desetak zadruga različitih imena i usmjerenja, no samo se jedna duboko utisnula u kolektivno sjećanje, postavši simbolom vrlo dinamičnog i bremenitog razdoblja murterske povijesti okvirno omeđenog dvama svjetskim ratovima. U trenutku osnivanja, piše Juran, njezin je puni naziv bio Uljarska zadruga u Murteru uknjižena na ograničeno jamčenje. Zadruga je utemeljena 9. svibnja, a registrirana 18. lipnja 1910. godine, a već 1911. zadrugari su, vođeni svojim razumnim župnikom don Nikolom Plančićem, podigli zgradu i danas dominirajuću u središtu mjesta.

Povjesničar Kristijan Juran (Foto: Rudinapress/H. Pavić)

Gospodarski vjesnik br. 22-23 od 19. prosinca 1911. godine piše da je “…Uljarska zadruga na Murteru najveća u Dalmaciji. Izuzevši nekoliko porodica, toj zadruzi pripadaju skoro sve težačke porodice u mjestu, njih oko 170, pak nekoliko porodica iz obližnjih Jezera…”.
Zadrugar broj 5 iz 1922. godine, pišući “iz šibenskog kotara” o Vodicama i Murteru, o Murteru između ostalog piše: “… Murterska uljarska zadruga doista zaslužuje pažnju cijelog dalmatinskog zadrugarstva. To je najveća uljarska i uopće produktivna zadruga u Dalmaciji. Slične je nije bilo u čitavoj bivšoj Austriji, a sigurno je nema ni danas u Jugoslaviji. Uljarna sastoji se od velike, prostrane, dobro i solidno građene tvornice na tri poda. Ima 12 hidrauličnih mašina za ulje i to 6 za fino, a 6 za prostije ulje. Motor je na ugljen, a ima 22 konjske snage. Osim mašina za ulje posjeduje uljarna i tri omanja mlina za žito. Prostorije su posve moderno uređene i vrlo prostrane, te ima prostora za sušenje ogromne količine maslina…”
Ogromnih količina maslina je zasigurno bilo zahvaljujući maslinicima na samom škoju, obližnjim škojima, Modravama i Kurnatima, a Zadruga je, jer je i sama zgrada nazvana po svojoj utemeljiteljici, bila središnje mjesto gospodarskog života Murtera i, u određenoj mjeri, bliže okolice, od utemeljenja do svog raspuštanja 1948. godine, kaže povjesničar Juran. Iako je Zadruga prestala postojati prije više od pola stoljeća, njezina povijesna sudbina i materijalna baština sve do danas, navodi Juran, utječu na život lokalne zajednice. Zgrada je danas, iako je još 2011. Uljarska zadruga bila uknjižena na čestice zgrade, u vlasništvu Općine Murter-Kornati zahvaljujući dobrohotnosti stečajnog upravitelja bivše otočne uzdanice Slanice Ivana Rude. Inače bi i nju kao i ostale nekretnine pokojne Slanice razvukle kojekuda privatizacijske i pretvorbene hijene. Na žalost, od spominjanih mlinova i postrojenja, osim sporadičnih starih fotografija, nije ostalo ništa, što je nenadomjestiva šteta.
U zgradi su smještene općinske službe, razne udruge i uprava NP-a Kornati, koji će uskoro preuzeti i prizemlje zgrade za svoj prezentacijski centar.
Da se kojim slučajem u prošlosti razmišljalo dugoročnije i nekako vodila briga o svom identitetu, Murter se doista već mogao podičiti svojevrsnim muzejom maslinarstva i uljarstva. Na žalost, nije, a mnogi ovdje još uvijek nisu svjesni, a trebali bi biti, da je Zadruga, kako kaže povjesničar, jedan od temeljnih stupova koji nose konstrukciju murterskoga povijesnog identiteta te se može reći da pripada biranom društvu kojemu je na čelu, po uvjerenju mnogih, slavna Čitaonica.

Zgrada Uljarske zadruge i danas dominira (Foto: Rudinapress/H. Pavić)

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here