Skrivene tajne podzemlja: Anhijaline jame ili Kornati ispod Kornata

1
2811
Jama u Blitvici

Kurnatari, osobito oni stariji, uglavnom znaju za postojanje jama u Kurnatima. Zapravo tek s ozbiljnijim prestankom ovčarstva postojanje jama pada u zaborav. Stari su Kurnatari iz njih grabili vodu za pojiti stoku, za prati robu, a iz nekih su i sami pili.

U razgovoru s njima do svojih je prvih saznanja o postojanju jama došao i biolog Zlatko Ružanović, viši stručni savjetnik u Javnoj ustanovi Nacionalni park Kornati. Uz to, čeprkao je po šturim podacima u literaturi, a o jamama, osim sporadično profesor i Kurnatar Vladimir Skračić, nitko i nije pisao, te se utjecao austrougarskim topografskim kartama, čiji su podaci bili neprecizni, ali korisni. U sklopu Dana latinskog idra Ružanović je u murterskoj Knjižnici održao zanimljivo predavanje s projekcijama pod nazivom Anhijaline jame u Kornatima i tako širu javnost upoznao s dosadašnjim rezultatima svojih istraživanja.  Anhijaline prema grčkom anhios, što znači „blizu mora“.

–  U svakom slučaju te jame imaju komunikaciju s morskom vodom. Neke su suhe, neke su pod morem, a nekima more seže do polovice. Na Kornatima ih je 40-ak za koje se zna, sedam ih je potopljeno u moru, desetak je suhih, kopnenih, a 20 je jama koje su anhijaline. To znači da je površinski sloj slatka voda koja prelazi u boćatu, a na samom dnu je morska voda – kaže Ružanović, koji je jame u Kurnatima počeo sustavno istraživati 2003. godine.

Blizu mora!
Blizu mora!

– Sustavno istraživanje je počelo 2003. kada sam stupio u kontakt s Hrvatskim biospeleološkim društvom (HBSD), ali na žalost nije se nastavilo u kontinuitetu. Do sada smo istražili 22 anhijaline jame, a u nekima moramo ponoviti istraživanje jer su kompleksne i zahtijevaju dodatnu opremu i vrijeme. Radi se o mukotrpnom poslu za koji je potrebna posebna i skupa oprema. O kakvom je poslu riječ možda najbolje govori podatak da biospeleoronioca u Hrvatskoj ima samo 20-ak, a od njih je 15-ak aktivno. Čak je i od tih 15 ove godine dvoje otišlo u inozemstvo, jedan u Švedsku, a drugi u Norvešku. Na kraju, radi se i o skupom poslu, a sav je dosadašnji trošak snosila Javna ustanova. Postoje indicije za još 15 speleoloških objekata za koje se ne zna kakvi su. Do sada smo imali sreće jer su sve jame bile prohodne, a nekoliko ih je vrlo zanimljivo. Primjerice, u Vruljama je pronađena endemska vrst slatkovodnog rakušca. Nazvali smo ga niphargus pectencoronatae ili, grubo prevedeno, kornatski češalj – iznosi Ružanović zanimljivosti potpuno nepoznate široj javnosti. Navodi nadalje jamu Blitvica na otoku Piškera zbog njezine dubine. Ta je jama duboka 70 metara od kojih je 20 do vode, a 50 u vodi. Zatim jamu Gravrnjaču na Kurbi Veloj u kojoj su ronioci pronašli ostatke keramike i jednu bakrenu posudu za koje se ustanovilo da potječu iz 1. stoljeća prije Krista i 1. poslije Krista. Neke su jame poput pravih podzemnih katedrala sa sigama koje dokazuju da su sve te jame nekada bile na suhome.

Naime, prije 15-ak tisuća godina razina mora je bila za više od 130 metara niža nego što je danas i Kornati su u to doba bili sastavni dio kopna. Uslijed globalnog zatopljavanja i relativno brzog taljenja velikih ledenih polarnih kapa, razina mora je naglo porasla i dotadašnje se brdsko područje pretvorilo u usitnjeno otočno i samo su vrhovi dotadašnjih brda ostali na suhom. Brojni su se krški oblici poput spilja i jama našli pod morem.

Do 2003. su biolozi u NP-u Kornati znali za desetak jama, ali o njima apsolutno ništa. Te su 2003. opipavali teren, kako kaže naš sugovornik. Desetak godina potom nikakva se istraživanja nisu obavljala da bi se 2014., 2015. i 2016. provodila intenzivna istraživanja koja su i dovela do sadašnjih saznanja. Rijetko koja jama ima ime, reći će naš sugovornik. Ona na otoku Smokvica zove se U vode jer se šire područje na kojem se nalazi tako zove. Jednu su sami istraživači prozvali Vjetruša, po ptici grabljivici vjetruši koja je na dva-tri metra ispod ulaza u jamu savila gnijezdo.

u jami
U jami

– Do sada su se provodila samo podvodna istraživanja i ona će se nastaviti već krajem listopada ove godine. Treba naći drugu skupinu speleologa koja će istražiti biljni i životinjski svijet od ulaza u jamu do iznad površine vode – kaže Ružanović, navodeći da je krajnji cilj ovih istraživanja, i njegov svojevrstan san, izdavanje monografije o jamama, publikacije kakve još nema u Hrvatskoj. No, dodaje, s obzirom na dosadašnju dinamiku, nisam siguran da ću u tome uspjeti za svoga radnog vijeka.

Prikaz otočja iz zraka, kakav se redovito pojavljuje na svim brošurama, naslovnicama i ilustracijama tekstova vezanih za Kornate izazivaju revolt kod onih koji, poput Ružanovića, znaju da postoje i Kornati ispod Kornata. Tu skrivenu ljepotu Kornata rijetki su do sada vidjeli, a i u budućnosti rijetki će je vidjeti uživo. Naš je sugovornik odlučan da nikakva turistička posjećivanja lokaliteta ne dolaze u obzir jer se radi o mikro ekosustavima koje je vrlo jednostavno i lako uništiti.

– To je zaboravljena baština, svojevrstan mix između prirodne i kulturne baštine. Ljudi su stotinama godina zarezivali konopom po okomitim stijenama jama, a u novije su vrijeme građena i korita za stoku u njihovoj blizini. Tu baštinu treba sačuvati u njezinoj izvornoj ljepoti, a turistima ćemo je prezentirati preko letaka i brošura, video-projekcija i filmova u našim prezentacijskim centrima, ali ne i u izravnom posjećivanju lokaliteta.

1 KOMENTAR

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here