Uz devetu obljetnicu najvećeg stradanja u povijesti hrvatskog vatrogastva udruga Tris u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić organizirala je sinoć javnu tribinu. O kornatskoj tragediji govorili su umirovljeni časnik HV-a Nediljko Pušić i otac jednog od poginulih vatrogasaca Igor Marinović.
Istina o uzrocima kornatske katastrofe u kojoj je stradalo 12 vatrogasaca iz Šibenika, Vodica i Tisna, a preživio samo jedan, Frane Lučić, i dalje je velika misterija. Što se dogodilo 30. kolovoza 2007. godine na otoku Kornatu? Tko je kriv, tko je odgovoran za smrt 12 uglavnom mladih ljudi koji su, kao i toliko puta ranije, otišli kobnog dana gasiti požar na otoku? Kako je moguće da sustav zakaže u svim svojim segmentima i da baš nitko ni devet godina poslije ne odgovara za propuste koji su odnijeli 12 života, a jedinog spašenog, Franu Lučića, trajno obilježili teškim povredama? Je li bivši vatrogasni zapovjednik Dražen Slavica, dosad jedini optuženi, i jedini krivac, ili će i u ponovljenom postupku koji je najavljen u rujnu, suđenje završiti presudom- nitko nije kriv? Ta pitanja i danas jednako snažno muče članove obitelji poginulih koji u istini traže makar satisfakciju za svoj nenadoknadivi gubitak, ali i ukupnu javnost koja ima pravo znati što se dogodilo kobnog 30. kolovoza 2007. na Kornatu i tko je za to odgovoran.
Odbačene NATO-bombe
Nediljko Pušić je, potaknut prvim snimkama stradalih vatrogasaca koje su ga vratile u Domovinski rat, čiji je i sam bio sudionik, dugo i ustrajno istraživao što je moglo dovesti do takve strašne katastrofe na Kornatu. Uspoređujući ozljede vatrogasaca s ozljedama stradalih od kazetnih bombi u Afganistanu, zaključio je da se radi o vrlo sličnim ranama i stao istraživati otkud na Kornatu eksplozivna sredstva. Tako je došao do podataka da su Kornati korišteni kao vojni poligon JNA još 1985., ali i 2015. kada je zatvoreni zračni prostor iznad NP poslužio za vojnu vježbu, a i danas je to vojni poligon. – A onda sam pronašao dokument s međunarodne konferencije iz 2004. koji govori o humanom razminiranju, odnosno čišćenju Jadrana od odbačenih neeksplodiranih bombi nakon rata na Kosovu, a akcija je nazvana Saveznička žetva. Utvrđeno je da je u Jadranu 231 odbačeno eksplozivno sredstvo, a pronađeno ih je 236, jer su neke od bombi bile iz ranijih ratova. Ali, 30 neeksplodiranih sredstava nije nađeno, pa su Talijani proveli i drugu akciju Saveznička žetva 2, nakon koje je ostalo još 15 neotkrivenih bombi. To me nagnalo na misao da je, s obzirom na karte s točkama odbacivanja NATO bombi u Jadran 1999., moguće da je nešto od ubojitih kazetnih punjenja odbačenih bombi, koja se u dodiru s morskom površinom raspadaju, završilo i na Kornatima – ispričao je na tribini Pušić, naglašavajući da je jedini motiv njegova javnog iznošenja ove teorije upozorenje kako se ne bi sutra dogodila neka slična tragedija.
Zašto su vatrogasci čekali šest sati na pomoć?
– Nama roditeljima, članovima obitelji poginulih vatrogasaca nije važno od čega su oni stradali, koja je od četiri-pet teorija koje se spominju točna, i je li ijedna. Osobno sam najbliže teoriji po kojoj je za stradavanje kriv kerozin koji je curio iz neispravnog helikoptera i zalio vatrogasce i požarište. Njih nema i to je za nas jedina bitna činjenica koja se ne da promijeniti. Ali, mi želimo znati istinu o onome što se događalo toga dana na Kornatu i zašto stradalima šest sati nije pružana pomoć iako su slali dojave i SOS pozive, zašto su ostavljeni u mukama da skončaju na Kornatu? Stručnjaci, liječnici koji su vještačili, jasno su rekli da su bar dva vatrogasca, prije svih Marinko Knežević i Ante Juričev, imali šanse preživjeti kao i Frane Lučić, da im je pomoć pružena u roku dva sata od stradavanja. Zašto se njihov „zlatni sat“ pretvorio u šest sati? To je pitanje na koje mi roditelji, obitelji poginulih želimo odgovor. I nikada nećemo pristati na to da nitko nije kriv- kazao je na tribini Igor Marinović ponavljajući do u najsitnije detalje, iz sata u sat, iz minute u minutu kronologiju događanja na otoku, od dolaska vatrogasaca na požarište do njihova nesretnog i nespretnog izvlačenja nakon stradavanja.
U raspravu se, uz građane, uključio i Joško Klarić, otac poginulog zapovjednika kornatskog požarišta Dina Klarića, koji je i sam toga dana bio na Kornatu kao jedan od njih 25 koji su poslani na intervenciju i raspoređeni u dvije grupe. Klarić je upozorio na dvije okolnosti: umjesto četiri kruške s vodom, na požarište, i to daleko od vatrogasaca, spuštena je samo jedna, a i na nju su čekali, umjesto realno potrebnih 10 minuta (od Murtera gdje je napunjena) čak 50 minuta, da na kraju do vode nisu ni mogli doći a vatra je silovito napredovala; druga ogromna greška je što se ljude poslalo na vrh otoka bez krušaka, da bi ih tamo ostavili bez pomoći i bez vode.
Johane, Johane, zovi hitno pomoć, ima mrtvih i opečenih…
– Prvi je, u 16,26 sati, Mirko Juričev javio da su ugroženi, da su u okruženju i opasnosti. Stupio sam u vezu s Marinkom Kneževićem i on mi je zavapio: Johane, tako me zvao, Johane, zovi hitno pomoć, ima dvoje mrtvih i više opečenih. Zvao sam uporno, ali ta dojava se dalje ne širi, ne prenosi, ostala je u tajnosti – s gorčinom će Joško Klarić. Dočekao je i dolazak Stipe Božića i GSS-a u 18,30, koji se iskrcavaju na otok i pitaju ga što se događa, nemaju ni informaciju o stradalima i mrtvima, a niti su opremljeni za pružanje pomoći. – Nisu imali ni nosila, s njima nije bio liječnik, a unesrećeni plaču, zapomažu, traže vodu, dehidrirani su. Prošli su takvu patnju kakvu mi ne možemo ni zamisliti. Danas, devet godina poslije tragedije, nama roditeljima, obiteljima poginulih ne znači ništa je li uzrok vatre na Kornatu neeksplodirana , zaostala NATO bomba, eruptivni požar, plinska smjesa ili kerozin koji je curio iz neispravnog helikoptera. Mi želimo znati zašto im nije satima pružana pomoć, zašto je na otok spuštena samo jedna kruška s vodom, kako je moguće da helikopter koji ide u intervenciju ostane bez goriva, da je neispravan… – poručio je u ime obitelji tragično poginulih vatrogasaca Joško Klarić.
U utorak, 30. kolovoza, na Kornatu, obitelji poginulih vatrogasaca, njihovi kolege i prijatelji bit će ponovo na mjestu tragedije, s bolnim sjećanjem u koloni tuge…
Evo i snimke cijele tribine:
